Kontemplacije mog poremecenog uma
subota, 23.02.2008.
Mala epska priča o Postanku ( i još koječemu )
Postanak
U početku bijaše Sathyanarayana. U to vrijeme planet Zemlja je bio Martya – loka - «svijet smrti“ , sve je zaudralo na sumpor, smrti bez traga bilo kakovog oblika života .
Sathyanarayana bijaše Prapočelo -. On je Spoznaja, od njega je sve nastalo i prema njemu se sve razvija do danas do vječnosti.
On, kao u tjelovljenje Dobra, odlučio je stvoriti Univerzum te ga nazvao Vaikuntha. Prva bića koje je stvorio bili su bogovi. Prva je bila Prema – božica Ljubavi, nastala iz najljepše misli i riječi Sathyanarayanine, zatim sestre blizanke Dharma – božica Dobrote i Sathya – božica Iistine, rođene iz patnje. Posljednji je bio Shanti – bog Mira. U početku su jedino oni postojali, a pošto je Univezum zamišljen kao Idealan, stvorili su polubogove. Najmoćniji i najviši od njih bio je Indra, iz čijeg su daha potekli ostali – bili su to Varuna, gospodar Mora, Marut – bog Vjetra, Yamaraja – koji je zadužen za kažnjavanje Grešnih,onih koji su kršili zakon Dobra.
Vječnim, Duhovnim Svijetom iznad materijalnog svemira vladao je bog Vaiknutha.
Radi zakona savršenog sklada i ravnoteže nastali su i demoni od kojih su najveći bili Šiva–upravitelj materijalnim oblikom neznanja , te njegovi usputnici
Phobos – vladar Straha, Putana – Mržnja , i Prabhu – Laž.
Prema, uz Šivinu pomoć, odluči sagraditi vidljivi svijet koji ljudi opažaju pomoću svojih pet osjetila, te ga nazove Maya - jer je bogovima bio prividan i prolazan, a takvim ga je i stvorila da bi ostalim bođžanstvima olakšala kretanje kroza nj.
Napokon, stvorila je ljude i tada sišla na svijet zajedno s ostalim bogovima i polubogovima.
Statya – yuga je započela....
(nastavit će se.....jednom 
)
p.s. iz nekog razloga post je nestao 
(da, dragi adimini!) pa morah ponovo objaviti..tako da znate zasto su nestali komentari 
)
subota, 02.02.2008.
Arbeit macht frei ?!?!?!?!?!?!?
Jesmo li mi ljudi slobodni? Što za nas znači sloboda?
Biti potpuno slobodan, to je zajednička aspiracija svih bića koja imaju sposobnost da misle.
Mnogi slobodu poistovjećiju s anarhijom, a ništa ne može biti dalje od istine. Svi se žalimo na pritiske i ograničenja rokova,zanovijetanje roditelja,profesora i kako se onda osjećati / biti slobodan?
S druge strane, nisu sva ograničenja slobode nepoželjna. Formalna regulativa slobode kroz zakone osigurava građanima sigurnost i uvjetuje njihovu slobodu (od zločina, nasilja, itd.) i prava koja imamo kao ljudi da živimo civilzirano i da nam bude dobro.
Gledajuci iz perspektive moje generacije znam da i nije najljepši osjećaj na svijetu kada ti "odrasli" ( u navodnicima je jer je vecina ljudi samo ekonomski i fizički odrasla , a ponašaju se kao mala djeca :)) ) govore što da radiš, misliš, "znaju" što zeliš i što je dobro "puno bolje" od tebe samoga, utječu na tvoje mišljenje itd., tu je i pritisak okoline, medija, nametanje raznoraznih izmišljenih potreba, ...
Mislim da za postizanje istinske slobode treba puno hrabrosti i petlje, usuditi se biti svoj, "drugaciji", reći što misliš bez straha.
Strah dakle. Tko misli da je AIDS ili kuga najgora epidemija koja je zahvatila čovječanstvo gadno se vara, to strah koji ponekad paralizira. strah od izloacija, siromastva, neuspjeha..
Malo za promjenu vjerovati sebi a ne što kažu političari ili reklame sigurna je smrt svakom strahu ali to zahtjeva preuzimanje odgovornosti.
Jednostavno rečeno - sami sebi smo tamničari načinom razmišljanja - ljubomora, mrznja, osveta, strah - sve su to mentalni okovi koji nas tjeraju da se vrtimo u zacarnom krugu i čekamo nekakovog Godota, Mesiju da nas izbavi od nas samih.
Zamislite, čovjek koji je nesretan ne može biti slobodan jer ne može pobjeći od samoga sebe i svojih osjećaja što znači da je on samome sebi tamničar i tamnica.
Gdje je tu sloboda? Tko krši zakon bit će formalno kažnjavan,a isto tako, a onaj koji sam sebe muči bit će vječito nesretan.
Dakle dedukcijom odbiti zaključujem da je sloboda = odgovornost, nema slobode u anarhiji i povređivanju drugih,nego u oslobađanju samoga sebe od mentalnih otrova, buđenju iz mraka neznanja i netolerancije.
No, što čekate, upalite to svjetlo pobogu :) !
Za kraj, jedan citat koji baš pristaje ovom tekstu:
"There is no God to save you if you don't save yourself!"
