Kontemplacije mog poremecenog uma
utorak, 27.11.2007.
Sapienti sat(an)
Toliko sam se vec naslušala prica koje uporno uparuju glazbu (tj. tocno odredenu vrstu iste, op.a.) i neke okultne dokrtrine da mi je muka. I povraca mi se od ljudskog idiotizma.
I gluposti 
Za pocetak, 'ajmo malo ponoviti gradivo:
Kada se prvi puta pocelo govoriti o tzv. "sotonskoj glazbi"?
Bilo je to, dakako, opet u vrloj nam Americi, u prošlom stoljecu, kada se poceo svirati blues, što znaci "To Feel Blue" i "To Have The Blue Devils" . Bile su to godine kada su crnci bili još uvijek smatrani manje vrijednim od bijelaca - danju su radili ponižavajuce i najprljavije poslove, a nocu bi se sastajali po barovima ili oko vatre s gitarama, pjevajuci svoje pjesme.
Bit bluesa obilježavala je jednostavna iskrenost do pateticne ispovijedi, a rock'n'roll je kao proizvod gradskih plocnika, ponudio retoricku opuštenost urbanog izraza; umjesto dubokih emocija došla je potpuna indiferencija stava uz pobune protiv svega sto ima sposobnost da misli.
Slicno bluesu, i rock'n'roll je od samih pocetaka poceo biti osudivan kao davolska glazba, a to je i išlo na ruku starom narodnom vjerovanju prema kojemu davao i jest pronalazac glazbe.
Hint, hint: i jednoga od najboljih violinisa u povijesti, Paganinija, su povezivali s vragom zbog onoga sa žicama 
E sad, sotonizam.
Ili, da se bolje izrazim, kognitivna impotencija
Sotonizam je, kao takav, postao javna lakrdija djelovanjem Amerikanca Antona Szandora LaVeya koji je sastavio i objavio tzv. "crnu" ili ti "sotonisticku bibliju" i osnovao prvu sotonsku crkvu u San Franciscu.
To se sve desilo 1969 godine u kojoj je proglaseno "vrijeme klanjanja sotoni" i odtada pocinje se jako razvijati i siriti okultizam i sotonski kult bas upravo preko rock scene.
Pocetak su na neki nacin oznacili bendovi tipa Black Sabbath, AC/DC, The Kiss, Led Zeppelin... Sve to ne bi bilo tako prenapuhano i ne bi se o tome toliko govorilo da se nisu nasli pojednci bez drustvenog zivota i s viskom vremena pa su u pjesmama i samim nazivima bendova ( The Kiss = Knights In Satan’s Service na primjer 
), i AC/DC (kao, „anti-christ / death to christ“), pronalazili sotonisticke poruke i tekstove, a seciranje lyricsa najvecih rock klasika da ne spominjem (npr.Hotel California jer se spominje 1969. god. kad je ta bolesnicka crkva utemeljena, kao), pa sve ono jalovo teoretiziranje….
To je sve zapravo sve jedna velika reklama.
Rock, pa ni one njegove žešce verzije u stvari nemaju veze sa sotonizmom.
Jeste li ikad pokušali prevesti i proniknuti u smisao tih pjesama?
U vecini njih se ismijavaju ljudi koji su za uobicajene (svakodnevne) stvari spremni "prodati dušu" vragu. 
Rock nema nikakve veze sa sotonizmom, a što se tice žešcih verzija istoga kao i metala, to se uglavnom svodi na provokaciju okoline….
Da, pubertet je vrlo zanimljivo razdoblje, i ja se slazem
Neki manji djelovi heavy metala se bave temom Sotone, ali kad pogledate ove druge derivate,njihovi tekstovi su pretežno antiratni - jedan od najboljih albuma protiv vijetnamskog rata je Master Of Puppets od Metallice, kao i neke pjesme Maidena koje su s vremenom postale klasici - Blood Brothers, Affraid To Shoot Strangers, The Clansman, Age Of Innocence, 2 Minutes To Midnight.....da nabrojim samo neke. Onda John Lennon - Imagine, Give Peace A Chance / War Is Over (što je vrlo znimljivo, jer su i za njega rekli da je sotonist :D ) i ismijavanje pokvarenosti današnjeg svijeta koji je vecinom licemjeran i pokvaren do srži.
Ah mi ljudi, kakvi vec jesmo, cim je netko malo uspjesniji, ima vise para i zivi kako mu se svida odmah potkopavamo,jer, cija glava najviše strši ima da se prva odrubi.
E sad, što se tice podsvjsnih, sakrivenih "poruka" koje, ako imate imalo izopacen um, cete cuti ako pustite pjesme u nazad
I tako, ako se Stairway To Heaven svira unatrag mogu se cuti sljedeci djelovi recenica
" Listen! We have been there.... I will sing, because I live with satan... Serve me!.... There is no escaping it.... with satan... if we've got to live for satan... Master satan" .
U pjesmi "When Electricity Came to Arkansas" grupe Black Oak Arkansas pjevac na jednom mjestu ispusta, eeem, malo cudne glasove .
Svirano unatrag , NAVODNO, cuje se ovo: "Sotono, Sotono,Sotono. On je bog, on je bog, on je bog".
Što se tih tzv. «sotonskih» tekstova tice, mora se imati na umu da artes musicas kao takva voli alegorijska znacenja i velikim dijelom se oslanja na simbole i ne treba je shvacati doslovno - u poeziji Sotona, Necastivi, Princ Tame - zovite ga kako vam drago - predstavlja najiskonskije instinkte i samospoznaju, cemu u prilog govori i jedan od naziva za vraga - lucifer. Lingvisticki gledano, naziv dolazi iz latinskog lux, lucis - što znaci svjetlo, duh, koji je postao materija i odnosi se prije na ono što se cini nego ono što u stvari jest.
I tako, što se iz ovoga svega da zakljuciti?
Ako rock ima veze sa sotonom, onda su svi fizikalni i metematicki zakon davolje djelo.
I elektricna energija je po tome 100% Sotonino maslo.
A i nafta.
Stoga, ako me pamcenje dobro služi, znam jednu pjesmu koja ide tocno ovako :
" . . the Gods made heavy metal, and saw that it was good . . they said to play it louder than Hell, we promised that we would!!. . . "
. . . eto . . .toliko od mene na tu temu.
