Vrli stari svijet

Dragi svijete… hm, ne znam zašto te zovem «dragi» kada to nisi! Nisi uopće! Štoviše, čista si suprotnost! Ljudi koji te čine, obična su đubrad! ĐUBRE… Kakva pristojna riječ! Da, to je PRISTOJNA riječ za Vas! Ne, ne, ne, ne Vas, nego TEBE, NJEGA, NJU, M E N E ! Za sada! Za stvarnost! Za svakoga! Ne za tamo neke, daleko, nego za SVE: od Hrvatske do Amerike, od Rusije, do Iraka, Irana i Australije! Svi smo mi đubrad, samo napuhani baloni, koji puštaju zrak pod najmanjim pritiskom, samo taj zrak užasno smrdi! Mi smo toliko pokvareni, da nam smrdi iz usta, a da se nismo niti podrignuli. Smrdi iako smo oprali zube! Oprali ih jednom, dvaput, tri puta! Iako smo usta isprali vodicom s aromom genetski modificiranog mentola i nasprejali ih sprejem za svjež dah. Smrdimo, iako smo se jutros dobro namirisali dezodoranom. Taj smrad je neopisiv. Sva govna, kanalizacije, bljuvotine, šmrkotine, iskašljotine, svi prdci, svako smetlište ne može se mjeriti s tim doktorom Smradom! Bogom svih smradova. Taj smrad čak ne potječe sa Zemlje! On se u Zemlju uvukao kao gnoj u inficiranu ranu, kao provalnik u kuću… A, samo smo zaboravili zaključati vrata!!! Sada više ne želi izaći! Da i hoće, ne može, jer nam se jako svidio! Štoviše, mi smo ga prigrlili i ne puštamo, ne, ne, ne…… Mnogi su tako dočekali smrt. A takvi smrt ne čekaju s prijezirom, već s molbom! Mi smo ljudi uspješni…ups! Ispravak! Ghm…Mi, đubretari, smo uspješni samo u jednoj stvari, a to je UNIŠTENJE, da budem točniji SAMOUNIŠTENJE! Izmislimo atomsku i onda se još veselimo kako smo pametni! Kada dođe trenutak za oproštaj, gospodin Smrad skine žrtvi naočale i počasti ga jednim dobrim pogledom na Govnograd koji je sagradila od svog života. Tada se oni lome. Nema više « tik- tak»! Ostaje samo -Kraj! Taj uvijek najneočekivaniji pojam uvijek se nađe u blizini kada ga ne želiš. Možeš na njega vikati, urlati, psovati, vući ga, ali ga nikada ne možeš zaustaviti. On uvijek izmigolji i lijepo ti se nasmije. Ali početak! E, to je već nešto sasvim drugo. To je opaka riječ. Početak… početak nečeg novog, rano ustajanje na početku novog, početnog dana na početku tjedna koji je početak novog mjeseca nove godine. Taj početak je onaj isti početak početnice početnika početne, osnovne škole, i isti onaj početak koji glumi u svakom filmu, predstavi ili seriji. Postoji samo jedna stvar na svijetu koja nema ni početak ni kraj! Početak nema jer početak izlazi iz kraja. To je život. Zamislite samo nešto tako prekrasno, savršeno! Nešto tako okrutno, a u isti mah srdačno i pažljivo…
Strah me je! Mene je užasno strah! Umirem od straha. Tresem se, drhtim, kao trska na jezeru kojeg je zahvatio tornado. Bojim se, boji se svaka moja kost.