| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
martinac.anita@gmail.com
BIOGRAFIJA:
https://www.facebook.com/anita.martinac
|
ljubiš bol sebično misliš da nikog ne boli toliko misliš drugima je lako misliš niječeš čavle što si ih ti u srce zabio brišeš riječi i prljave ruke ne vjeruješ da može i druge boljeti a željeli su željela sam voljeti okreni list ma zaklopi knjigu promjeni kanal učinit ćeš ti bilo što da ne stojiš pred istinom poznajem te znam opet ću se nasmiješiti ništa ti na meni nećeš primijetiti navikla sam da je zima okovano srce stoljećima nećeš znati da me boliš nisi znao da me voliš Anita Martinac |
|
poželim biti mrak i noćas se dovučem blizu a ne znaš da sam tu podvučem se pod plahtu ostanem u naručju do jutra kad nestajem neprimjetno suncem obrisana stvarnosti probuđena ali opet poželim poželim biti sjena za tebe zakačena tišinom zalijepljena slijedim poznati miris propinjem ti se iza leđa dok koračaš ostajem iza ali ipak poželim poželim biti vjetar kroz kosu prstima proći i lice ti bar dotaći hladan pobjeći ćeš od mene skriti se u puste zidove ali često poželim Anita Martinac |
|
nije se moglo više promijenila sam posao imam novi najbolji radim u rudniku i „život je lak“ vadim iz najvećih dubina Osmijehe još tople šaljem ih u tvornicu vedrine tamo ih melju za jutarnje pahuljice prirodni sok, namaz od kikirikija i dodaju u ness-kaffe znači za sve na tašte konzumacije glavni je vitamin za buđenje za kondiciju pa i za imunitet djeluje cio dan i zato hoću da vas vidim nasmijane ne krećite nigdje dok ne doručkujete jer ostat ću bez posla ako osmijeh ne konzumirate Anita Martinac |
|
mimoilazimo se ja lutam tražeći te u predgrađu srca niječem da u centru živiš ti zaobilaziš mostove čekaš me u ulici gdje ne prolazim bez riječi bez pogleda bez dodira a sve znano sutra nastavljam lutati i šutjeti misliti na tebe možda i više nemoj ništa pitati nemoj se ni javiti draže mi je tražiti vjerovati da sam te izgubila i po devedesetdeveti put se pitam jesam to bila ja dok sam ljubila Anita Martinac |
|
jesen ista kao i ranije žuti šušti vjetrom šapuće misli nešto mudrije insprijacija ne posustaje zato ću napisati novu pjesmu o jeseni ili o sjećanju možda o tebi izmamiti ću ti osmjeh dok se ogledaš u stihovima Anita Martinac |
|
imaš tužne oči bez sjaja tvoj osmjeh krije istinu drhtiš kao uplašena ptica ni žena ni djevojčica osuđujem te smjelo ti si kukavica žalim te i sklanjam od kiše kao mače a umiljata nisi čak što više na sovu mi sličiš kriješ drugo lice koje znaju samo noći ja te ni ne poznajem nisam te željela ni sresti a opet si ušla pod kožu mi bar da ne suosjećam i ništa ne znam manje bi srce se steglo nemaš ništa moje niti umiješ što mogu ja čak ne znaš ni da ljubiš al imaš ono što neću nikad imat ja njegovu ljubav i za tebe sam odlučila budi mu bolja budi mu sudbina vodilja budi mu nježna, mila puna razumijevanja bodri ga snaži razveseli budi mu i tišina miluj mu mir uspavljuj umor njegova okrjepa izvor sunca budi mu najbolja kad ne mogu ja Anita Martinac |
|
rascvalo srce mirisima mladosti u kosi isti vjetar a mi daleki šušti jesen uzdiše čežnja jedino oči iste kako smo danas hrabri nosimo osmijeh ko kaput dragi vrijeme bježi dok ljubav jekom se vraća nijemi u luci sreće puštamo papirne brodove niz rijeku sudbine pečatimo tišinom potpisano primirje a poljupce spremamo u kofere za bijeg Anita Martinac |
|
morska si pjena u rukama i sol ostala na usnama odsjaj sunca u oku toneš mi u sjećanju mirišeš u zagrljaju lomiš se na obalama sna grliš me valovima šumiš u meni zapljuskuješ vjeđe povuci me k sebi u dubine čuvaj u zagrljaju Anita Martinac |
|
zasjeci oštricom razreži toplotu razgali snagu otvori mi srce sebe ćeš pronaći još dublje zasjeci u ono izgubljeno vrijeme i tada si bio tu skriven izgubljen bezimen probodi me mačem istine i poteći ćeš sretan Anita Martinac |
|
u rukama osjećam svu nježnost drhtaj srca toplota me rasplinula ukradeni trenutak neispisanih stranica urezujem u vječnost zagrli me postojanjem zagrli me sobom zagrli me željom i od srca zagrli me nježno moja pitomljena golubico Anita Martinac |
|
dok si gluh drugi će krasti pjesmu nesebično častiti ću ih gostoprimstvom žudeći za samoćom dok šutiš o vremenu koje nećemo listati ja ću već hodati arenama života boreći se s divljim lavovima dok ne gledaš sretniji će trgati cvijeće iz vrta nade moja vaza ostat će prazna i mirisat ću uspomene samo ti čekaj peto godišnje doba ne vračam se na izbrisani početak zanijekana Anita Martinac |
|
rasparano vrijeme čupa trenutke nijema tišina nadglasava violine jesu li ptice otišle ledena zima okiva budi mrtve pjesme kristalan pogled preklinje samo još jednom ko vjetar grane ko sunce more ko vatra srce samo još jednom zagrli me i pamti šaputanje Anita Martinac |