Javno mnijenje, man`te se mene...
Kada bi Bog postojao, i kada bi bio svemoguć, i kada bi određivao naše sudbine a bez da nas o tome išta pita, onda, pa valjda, mu onda neki tamo prezervativ, ili neka tamo kontracepcijska pilula, ili flaster, ili pa da, čak ni apstinencija, kao što je slučaj svete djevice Marije već dokazao, onda mu, dakle, ništa od svega toga ne bi predstavljalo problem, ako je već zamislio da dotična ženka mora zatrudnit.
Ako joj je tako suđeno i ako je Bog olmajti tako htio.
Pa stvorio je nebu, zemlju i sva čudesa, pa odakle ikome normalnome ideja da mu jedan komad gumice može omesti planove?
Pa tako nešto može povjerovati samo netko tko u njegovu svemogućnost, u najmanju ruku, sumnja.
Pa jel to onda ironija, parodija, sarkazam, idiotizam, ili kako uopće nazvati navadu božjeg puka da svojim djelovanjem tako besramno umanjuje veličanstvo božjeg postojanja? Odakle samo raznoraznim apotekarkama i doktorkama ideja da su one jače od Boga, i da će one djelovati tamo gdje taj njihov siroti Bogo ne može?
Najjednostavnije rečeno, svi koji propovjedaju da se kontracepcija ne smije koristiti jer ona Bogu smeta, ti isti samo poručuju kako oni u tog Boga ništa ne vjeruju.
Jerbo, kad bi vjerovali da je Bog svemoguć, onda ne bi imali ništa protiv kontracepcije.
Jer, naravno, Bog je jači od svega, pa tako i od nategnutog komada gumice.
Ali ne.
Netko je reko, drugi ga slijepo poslušaše i ništa ne mišljaše.
Božje ovčice.
Napala me sad, nedavno, kolegica, žena i majka, da što ja, kao iskusna nemajka, mislim o seksualnom odgoju u školi.
Pa sam joj, u svoj svjojoj opuštenosti nebrižne nemajke, objasnila da bih uvijek odabrala imati višak nego manjak informacija. I da je za djecu valjda bolje da znaju više nego manje. Neznanje držim uvijek opasnijim od znanja. Zato djecu i maltretiramo s tim školama, na kraju krajeva. A to što je netko zamislio da su neke informacije neprimjerene za neku dob, to je isto malo neprimjerena misao, jer što onda učiniti sa svim tim golim pičkama koje vrište sa svake reklame, mašu golim sisama sa svakog ekrana, iskaču iz svake paštete, i nitko se ne pita da li bi takvi prizori mogli uništiti djetinjstvo neokaljanog djeteta, i hoćemo li, djece radi, takve prizore strogo zabraniti, i onda dječje dobrobiti radi, svi živjeti u nekoj šarenoj slikovnici sa zekama i medama ...
Pa se brižna majka složila samnom, ali dodala kako su oni njoj objasnili da će djecu u školi nagovarati da budu homoseksualci, jer da je onaj amir što je pisao knjige homoseksualac, i da su je poplašili da je sve to isplanirano da uništi njihovu dječicu i istrijebi našu naciju.
I da sad ne zna što da misli.
I da svaki puta kada priča samnom, ona se složi samnom, ali onda kada priča s poplašivačima, onda povjeruje njima. Jerbo su poplašivači jako poplašeni i jako su upleli svoje emocije, daklem, jako su uvjerljivi.
I da je, nakraju, od svega toga, luda, jer ne zna što da misli, a da se sad potpisuju neke peticije protiv seksualnog odgoja, jer će od istoga, tako joj rekoše, djeca postati homoseksualci, i oni, brižni roditelji, moraju svim silama spašavati svoju djecu od tog zla.
Pa bi ona najradije odabrala opciju kako misli većina.
Kako misli većina...
Drugi dan se vratila s potpisivanja, i svečano objavila da ona nije potpisala. Ali da je većina roditelja potpisala. I da je pričala s njima, a svi su joj redom rekli da oni ne znaju što da misle, pa su se odlučili odlučit kako misli većina.
Kako misli većina....
Božji voleki.
Oznake: se ne vide u magli
10.03.2013. u 12:42 | 21 Komentara | Print | # | ^