ko bi gori sad je bolji
Bilo je to davno, neko drugo doba, završavala se srednja škola, bližili smo se maturi, bilo je proljeće, otvarali se zeleni pupovi, otvarao se cijeli jedan svijetao i obećavajući novi svijet, bili smo onako bedasto sretni kao što su to maturanti svih zemalja uvijek bili i ostali, sretni jer postojimo, sretni, jer, eto, tako, hormoni i to, divili smo se onda onoj ćelavoj pjevačici, činila nam se ultimativnim simbolom snage i bunta, žena koja je nešto drugo osim kose, noktiju, sisa, minjaka i to, žena koja je pokazivala ljepotu i snagu na svoj način a nikako uobičajeni i nametnuti, šuškali smo onda da sirota dolazi iz zemlje u kojoj popovi vladaju i u kojoj je abortus zabranjen i žene nemaju nikakva prava, jebiga, činilo se onda to beskrajno zatucano, daleko i činili smo se onda samima sebi tako sigurnima i zaštićenima u svojem gnijezdu u kojem nismo prisiljene na bespogovorno rađanje i slušanje zatucanih autoriteta i baš je bilo super onda da nismo rođene u Irskoj i da živimo u Jugoslaviji koja se činila onda toliko boljom od Irske... da, bilo je to jedno, sada čini se tako daleko i nestvarno, drugo neko doba.
Oznake: Ringišpil
27.05.2018. u 08:50 | 5 Komentara | Print | # | ^