kad netko u nogometu sebi zabije gol to je luzer
Na poslu, sam, cure već pola sata žestoko ogovaraju cure koje ogovaraju druge cure i ne mogu se one pritom načuditi kako te cure mogu toliko ogovarati i zabijati nos u tuđe živote. Čak se i šefica spustila među nas, obične šljakere, da nam doda svoje iskustvo sa svim svojim susjedima i rodbinom, naravno. Čini se da sve neki/neke grozni/grozne ljudi/žene žive oko njih/nas.
Mene i dalje pere malodušnost, ravnodušnost, crnilo, besmisao, vjerojatno, kad bih mogla sad čitati neke svoje nepisane pubertetske dnevnike, vidjela bih da me i onda pralo to isto. Ili nikad nisam izašla iz puberteta, ili je to samo od štitnjače, jednom se mužjak silno zgražao zato što jedan mladić u Indiji živi poluslijep jer nema faking 25 dolara za naočale, koje bi mu omogućile da vidi bolje taj usrani svijet oko sebe. Faking 25 dolara za bolju vizuru. Ponekad mislim da je i naša medicina u kurcu jer vjerojatno je i za mene postojao lijek, vjerojatno su mi mogli dati dijagnozu još kad sam s četrnajst počela ćelavit, umjesto da preporuče šampone protiv opadanja kose. Tolike godine studiranja, e da bi se jednog dana mogao preporučit šampon. Zar je toliko teško napravit test hormona i izliječit malodušnost, polućelavost, neplodnost, i opet, najgore od svega, malodušnost ravnu onoj od morske bolesti, (a toliko sam malodušna da me ni morska bolest ne može dohvatit, jer nema čime učinit me gorom) i dobit jedinku od koje se ima neke koristi? Vjerojatno isto teško kao što je teško omogućiti siromašnom Indijcu da bolje vidi, pa da se i od njega ima neke koristi.
Svi smo u kurcu, kakogod.
Ove žene ne prestaju... nemam svoju sobicu da ih ne čujem, nemam ideju gdje da odem, nemam neku viziju, pokušavala sam slikati preko vikenda, nemam više ni talenta, uspjela sam oprati pod i očistit nešto malo, ajde dobro, barem nešto.
Ustvari se samo želim uvuć u krevet i spavati u miru i tišini. To će mi teško donijeti neke dobre promjene u životu, ali nemam ni vizije kamo želim u životu.
Osim u krevet. A te jebene želje se tako često vole ostvarivati kada idu u krivom smjeru.
A i to pravo i krivo je isto samo stvar osobnog doživljaja, ne postoji, ustvari. Ni osobni doživljaj isto ne postoji. Ništa ne postoji.
Samo ove lajave žene oko mene...
Oznake: njah
01.09.2014. u 10:13 | 6 Komentara | Print | # | ^