trč, trč
Platila sam sve dugove, obavila sva obadva petminutna telefonska razgovora s doktorima, jedan za sebe, drugi za milumajku kraljicu svih hipohondara, bila na tržnici, poslala važan mail važnome savjetniku iz hzza, odradila petnajst minuta ubitačnih vježbi za ubitačne trbušnjake, odslušala jednu četvrtinu tečaja za usavršavanje skilsa u ilustratoru, donekle uspješno izbacila neku dehidriranu kakicu, prostrla veš, nacrtala nedostajuće latice na velikoj slici suncokreta koja me plaši pa nikako da je završim, pojela bananu, primjetila kod tuširanja da mi je konačno otpao onaj sasušeni fibrom koji je prije svega pocrnio, otkrila da mi je slikica sa naslovne nestala zato jer sad treba da se plati, neću da platim, sve mi danas kao ide, osim što se nikako ne mogu riješiti tog osjećaja blokade i anskioznosti. Iako... sve mi ide isprve, onako, baš... a ipak, toliko toga je još neodrađeno i visi nad glavom, sve te bolesti i smrti i nesreće koje se još nisu dogodile, sve to tako nekako prijeti i ne mogu se oteti dojmu da se ne mogu oteti.
Tinejđeri su u preuređenom parku zaposjeli onu najnoviju ljulju-mrežu i vrište do iznemoglosti, ne mogu se oteti želji da ih zalijem ledenim šmrkom, ali nemam šmrka na svu sreću nas sviju, imam samo blokade i anskioznosti. To dođe valjda s godinama, ti ulasci u menopauze i hormonalne neravnoteže, prije je to bio lako uhodani proces, strah, anksioznost, blokade, frustracije, čokolada, i bum, eto menge, eto sunca, eto sreće, eto ljubavi, pa sve onda ispočetka. Sad to više nema ni reda ni pameti, ni najgore od svega, predvidljivosti. Ni pomoći, čini se, naravno, jer da ima onda ne bi bilo blokade i anskioznosti.
Pročitala sam negdje da sam kao pripadnik krvne grupe 0 puna adrenalina i da moram trčati, trčati, trčati barem tri puta tjedno po četrdeset minuta e da bih bila normalna, inače me guši, a i da je zdravo trčati jer to spriječava osteoporozu u menopauzama, a i dobar je osjećaj imati zategnuto tijelo jer to je ta čuvena mladost od koje se je tako teško oprostiti, zato pratim na Instagramu jednu babu od skoro 70 koja se bavi bodibildingom pa izgleda kao Igipop, ali sa sisama i ljepšim licem. Ono, vidi se sva mišićna anatomija i sva suva kožica koja tužno visi. Sve što visi to je tužno osim šišmiša, viseći šišmiš je slatki.
Moram ponovno početi trčati. Kupiti prvo patikice trkalice. Ako patikice trkalice nisu udobne onda žuljevi ne daju trkati. Pa su zato patikice trkalice skupe, pa zato onda prije svega treba početi zarađivati. Ko zna kad ću opet krenuti trčati... opet na početku....
Oznake: krugovi
17.10.2019. u 14:03 | 2 Komentara | Print | # | ^