maleni virus kontra goleme administracije
Ima ta jedna mantra još iz bivše Jugoslavije koja je išla nekako: najvažnije od svega ti je uvalit se u državnu firmu, plata sigurna, raditi ne moraš, godišnj imaš, otkaz ne možeš dobit, zaštićen si ko' polarni medvjed, malo piješ kaficu, malo čitaš novine, malo prošetaš po gradu, a na kraju svega ide fina jedna penzija...
Ima tih nekih stvari iz bivše Jugoslavije koje su netragom nestale, hvala bogu dragome, nema više petokrake, nema više zastave, druga nam je himna, druge neke granice, neke nove riječi, neka nova odjeća, neki novi jogurti... i to je uglavnom to što nam je najviše smetalo. One neke mantre koje su tamo tako uhougodno zvučale i dalje su se nastavile mrmljati, tim više što je rad u naših novokomponovanih poduzetnika postao miljama brutalniji nego rad igdje ikada prije, pa je sasvim logično da nam je i dalje slaganje pasijansa u memljivoj kancelarijici državne firme vrhunac karijere prelukavoga naroda. S time da smo pod nazivnike "državne firme" ugurali i medicinu i školstvo, one koje često pišaju krv zajedno s onima koji samo hlade jaja pa smo dobili još jedan balkanski lonac u kojem se švercaju raznorazni kukolji što nam naravno daje prostora da se svađamo okolo semantike namjesto da se usmjerimo na pravi problem... a pravi problem je zadnjih mjeseci tek zagazio u prave probleme, zanimljiv će možda biti rasplet situacije, naime, mein Kampf s djelatnicima hzz-a dostigao je vrhunac u nervozi i slanju uzaludnih mailova i okretanju telefona na koje se nitko ne javlja, nakon dva tjedna uspjela sam ubosti par adresa koje su nekim čudom natjerale mojeg savjetnika da se konačno javi. Pa mi je javio da su njihovi kapaciteti premaleni i nema nikoga da se bavi mojim slučajem.
Tako jedan beskrajno dugačak put koji se beskrajno rastezao desetljećima kroz dvije države stazicama pasijansa, ispijanja kafice i ranijeg odlaska kući petkom i svetkom skratio je u par dana tako jedan, trenutno simpatičan mi, prostim okom nevidljivi oblik života koji je natjerao službenike hzz-a da postanu toliko potkapacirani i prebukirani, da ne mogu dva tjedna odgovoriti na jedan mail a javiti se na telefon nikada. A odgovor kojeg sam dobila vrhunac je dokaza nesposobnosti takve jedne neorganizacije, naime, "ne možemo vam pomoći ni odgovoriti na vaša legitimna pitanja jer nije o tome donesena službena odluka".
A naime, prije pet mjeseci potpisala sam ugovor s istom tom organizacijom u kojem strogo piše kako sam dužna odraditi dvije stavke, dostaviti izvješće o troškovima u roku prvih šest mjeseci i zatražiti aneks ugovora u slučaju privremene nesposobnosti za rad. Potpisala sam i bjanko zadužnicu na nemali iznos u slučaju da nešto zajebem.
Zadnja dva tjedna pokušavam dostaviti izvješće i dokaze za aneks ugovora i nakon dva tjedna elektroničke borbe na jedvite jade dobim odgovor da nemaju dovoljno kapaciteta za mene i sve druge poput mene, jer se oni sada bave drugim stvarima. I nisu još donijeli službenu odluku o tome hoće li me kazniti jer neće biti ispoštovane stavke iz mojeg ugovora. I što će uopće biti sa svim tim ugovorima koje u ovom trenutku nisu u stanju obrađivati? S obzirom da im je zadnji potez bio bezumno podijeliti pare na bezbroj poduzetnika bez ikakve provjere istih a sve s časnom namjerom da ih provjeravaju kasnije, a sljedeći potez je podijeliti nove pare za april i maj s namjerom da sve to provjeravaju još kasnije, rekla bih da će obrađivanje mojeg slučaja proći nekako kao i zadnji popis stanovništva. Možda zaprime izvješće jednom kada svi računi na njemu izblijede i možda dobim aneks radi porodiljnog jednom kada dijete krene u vrtić. Možda...
raspad nepostojećeg sistema
Danas sam uspješno probila kordon medicinskih sestara s maskama i plastičnim vizirima na ulazu u zaključan dom zdravlja a sve radi redovnog pregleda a za kojeg mi tamničarke nisu sto posto vjerovale nego sam s ulice morala zvati sestru da dođe po mene... sestra došla, dom zdravlja praznično prazan, imala sam čak i onu krpicu preko njuške koju je ažurna milamajka naručila u apoteci za silne pare, krpicu sam morala prije uporabe prokuhati, a mogla sam je i sašiti ali mi je mašina kod milemajke a njoj se ne da šivati i ne da joj se ništa jer se još uvijek boji zemljotresa. Od svih stvari. Popila je prije neki dan jedan normabel pa je zadnjih dana skoro pa normalna.
Sve stvari su se u zadnje vrijeme skroz izmijenile pa je sad plan da ću se redovno pregledavati u domu zdravlja sve dok se nešto nedajbože ne zakomplicira ili dok ne počnu trudovi. Iako, kažu da sveti duh još uvijek prima na pregled prije poroda, vinogradska uzima samo trudnice u trudovima i ne jebe živu silu a petrova se raspala. Za merkur ne znam, ali ionako je na boljem glasu od vinogradske, pa vjerojatno i radi preglede. Dužna sam napraviti i ultrazvuk bebinog srca na rebru, ali previše je dana do tog termina i tko zna što će se još izmijeniti. Beba u međuvremenu ne sluti što ju čeka vani nego samo bezbrižno lamata udovima i nagutava se vode. Ima još uvijek dost mjesta za jogijanje i velike zalihe vodurine za nagutavanje. Slike s ultrazvuka izgledaju zastrašujuće, ali kaže dr da tako treba i da je to sve odlično.
Za desetak dana otvaram porodiljni, novost je da smo se jako izmodernizirali pa se to sada radi mailom a ne uživo na hzzo-u, prošlo je već sedam dana otkad sam slala mail hzz-u u kojem pokušavam riješiti svoju dužnost prijave troškova inače mi se raskida ugovor, na stranicama hzz-a lijepo piše da ne dolazimo uživo nego da sve riješavamo mailom, a u tih sedam dana mi na mail nije odgovorio nitko. Na telefon također. Poslala sam danas još jedan mail na sve adrese koje sam uspjela naći, dobila prvi automatski odgovor od savjetnika koji mi sedam dana nije odgovorio ništa a sad mi javlja da nije u uredu i da se obratim nekom drugom, i još jedan mail da jedna od osoba više ne postoji. I ništa više.
Ako mi tako ažurno budu otvarali i porodiljni možda ga i uspijem otvoriti još ove godine. Moja porodiljna naknada bit će simbolična jer sam samostalni obrtnik s poticajem od samozapošljavanja, a uz to moram još nekako riješiti situaciju s poreznom (mailom, naravno) i zamrznuti račun u banci (mailom, naravno)... i još nešto ne znam više, zapela sam ionako na pretprvom koraku...
Prednost mailova je u tome što nakon svega postoji pisani trag, tako će npr. postojati pisani trag da sam na vrijeme pokušavala prijaviti svoje obaveze i da mi nitko nije odgovarao, pa se danas-sutra mogu s njima natezati s dokazima, tužno je što ću se uopće morati natezati i što ćemo ovako neorganizirani biti udavljeni u moru svojih neobavljenih poslova i što kad sve ovo prođe nitko više neće znati tko je kome i koliko dužan i svi ćemo se s nekim pravom samo natezati...
U međuvremenu odrađujem još neke sitne posliće koje sam dužna, klijentica mi šalje materijale u dva ujutro i žali se da se van ureda ne može sastaviti od vlastite neorganiziranosti, da joj dani doma uglavnom prolaze a onda se navečer sjeti da nije ništa napravila i onda navratnanos radi od pola noći i onda spava dugo i više ne zna koji je dan.
S klijenticom sam jako dobra i ne zamjeram ništa a ne bih imala ništa protiv ni da mi se sa hzz-a isto jave u dva ujutro... tri, četiri, samo da se jave...