.
razmišljam o ubijanu blogolika, razmišljam o gubljenju vremna, razmišljam o stvarnostima i prividima, ali sve, onako, ovlaš, površno i u magnovenju (magnovenje mi je najdraži od svih laso roman izraza), razmišljam o sebi, o njoj, nama, njima, ne razmišljam, ustvari, sve je to samo jedna zbrka impulsa između osjetila i razbacanih slikica, jedno 70 posto dnevnog vremena potrošim sa slikama iz prošlosti, jedno 0,1 posto čuđenju zašto nisam u sadašnjosti, ne znam gdje su ostali postoci nestali, čišćenje, spremanje, kuvanje, zombijarenje, nešto tu fali, stalno nešto tu fali...
Oznake: odoiza
27.11.2015. u 10:43 | 8 Komentara | Print | # | ^