Dajajija011
Jutros sam zalutala u sferu programiranja i informatike, što znači da je jutro započelo frustracijama, frustracijama i samo frustracijama. Onda sam opet imala problema sa čepom od voltarena, naime, svako jutro kad ga uguram, ono, prorade mi crijeva, i čepić ode. Pa onda, ne znam, glavna sestra mi je na izlasku jako mahala prstićem i prijetila da ne smijem nikako ostati bez terapije i da pijem/guram te tablete svakih šest sati i da je to jako važno. Onda, te tablete nisam mogla dobiti bez uputnice od doktorice, a može li itko zamisliti kako izgleda sjediti u čekaoni dan nakon operacije, no, nisam ni to mogla, jer je dr na godišnjem, a zamjenska je radila popodne, a meni je, osim, čarobnih tableta, pripisano i mirovanje, dakle, nije bilo druge nego s otpusnim pismom na šalter od apoteke do apoteke i molit i kumit. Upalilo. Dobila jednu kutiju za dva i pol dana, a terapija mi je trebala biti (ako sam dobro zapamtila, sestra je rekla da mi ništa neće napisati, nego da sve moram pamtiti) četiri dana. Pa onda na drugi šalter izmoliti drugu kutiju. Voltarena. Najjače od najjačeg.
Pa si onda taj voltaren uguram i pet minuta poslije poserem.
I šta sad?
A ništa, ne smijem ostat bez terapije, guram si novoga.
Na papiriću od lijeka sam, i samo po sestrinim upustvima već premašila dnevnu dozu, a s ovim ponavljanjem, fino sam predozirana. Predoziranje može izazvati samo infarkt ili moždani udar.
Pa ti vjeruj sestrama, apotekarima i cijelom tom usranom bolničkom sustavu.
No, može i gore.
Za sada, kod njih samo nema wc papira, slobodnih kreveta, i jestive hrane.
Može i gore.
Dobila sam pozdrav iz daleke zemlje irske, tamo u bolnici dobiješ papirić na kojem zaokružuješ što želiš jesti. Biraš pet jela ako si normalna osoba, tri ako si vegetarijanac.
Kod nas si možeš birati boju wc papira, kojeg ćeš si prije hospitalizacije kupit, jer u bolnici toga nema. Ni u kojoj boji, ni u kojem obliku.
No, može i gore.
Još uvijek imamo sestre i doktore. I još se uvijek trude.
Mužjak mi je nakuvao lončinu juhe, nešto je sve to jučer radio u stresu i preko kurca, kuhinja je najgore mjesto za rađenje poslova preko kurca, jer, to sve preko kurca, moraš poslije pojesti. I malo mi je pun kurac i te juhe i čokolina, pa i sladoleda. Nije mi nimalo ugodno jesti sladoled dok me grlo boli. To je sve jedna velika laž da je sladoled najbolja stvar kod operacije krajnika. Priče za malu djecu.
Nisam pila kavu već pet dana. Sad kad ju ponjušim, osjetim žgaravicu. Možda je više nikad ni neću pit.
Ubilo me to programiranje i informiranje.
Razmazila sam se, radim samo stvari u kojima nalazim nekoga gušta i koje mi dobro idu. S druge strane, kad radim nešto što mi ne ide, osjećam kako više za to nemam vremena. Nemam strpljenja, živaca, i sve mi onda redom krene na živce.
Frustracija. Čista kao suza.
