Psetance sam nagradila sinoć bacakanjem loptice. Nevjerojatno je koliko veselja može izazvati tako jedna banalna igra. Bit će da nije sve u loptici, vjerojatno je i to neki dio nekog zajedničkog posla, razmjenjivanja energije, sline, sudjelovanja, pažnje. Moglo bi potrajati satima. Dok se ne sruši od umora. I onda ujutro, opet, prva stvar, loptica.
Ima tih nekih dana kad me ne sluša, pa me razljuti do ludila, pa, onda, opet, ima tih nekih dana kad se grizem jer smo ga ostavili samoga, jer nas je ispratio s onim pogledom ubodenog nožem u srce, pa ga zamišljam kako tužno leži i gleda u vrata, i onda sam na sebe ljuta... kakogod, uvijek nešto nedobro...
Najgore od svega uvijek je to da, kad se konačno naviknemo i uigramo, onda se njegovi vrate, pa ga moramo i njega njima vratiti, no to brzo prebolim, dovoljan je jedan vikend kad ne trebamo ustajati radi zapišavanja zgrade i okolice.
Naj od svega, ujutro najvolim spavati.
Kao i onaj karikaturista koji je zaspao na posao.
To s karikaturistima, ne znam, nekako sam podijeljena sama sa sobom... Sve je to jedna zbrka i veliko nerazumijevanje, to što neki ljudi ne kuže satiru, nego je doživljavaju kao smrtnu uvredu, mnogi ljudi ne kuže satiru, satira je tu da pecka i nasmijava one inteligentnije, problem je što se oni manje inteligentni, i pritom zaluđeni, lako domognu oružja, i što pritom vjeruju da čine pravu stvar, kolikogod se to, nama činilo skroz krivim, pogrešnim i nikako opravdanim, u njihovim glavama je to baš ono što oni moraju učiniti. Mnogi ljudi proglašavaju ekstremiste zaluđenim budalama, zato jer ovi vjeruju da ih radi aktivacije bombe na zemlji, na nebu čekaju sedamdeset i dvije naljepše i najnapaljenije djevice u svemiru, s druge strane, dobar dio zapadne kulture vjeruje da ih nakon smrti, njih i samo njih čeka sveti petar, ni jedno ni drugo nije dokazano, kad se malo bolje razmisli, ni jedno ni drugo nema baš neke veze s pameću, i jedno i drugo može biti budalaština svoje vrste, ali izgleda da poštivanje tuđih budalaština može čovjeku ponekad spasiti život.
Ili to, ili kad zaspeš na posao.
Birajući strane, trebala bih se zajno drioman svrstati na stranu karikaturista, jer oni su poginuli, oni su bili pametni, inteligentni, vrckavi, dragi i ludi, oni su naši, zapadnjaci, no, više od svega toga brine me što među nama, zapadnjacima, postoji isto dobra količina zaluđenih i nepametnih ljudi koja će sada napadati muslimane, ali eto, baš poznajem pametne i drage muslimane, i ne sviđa mi se sve to, birajući strane, trebala bih se svrstati na stranu pametnih i inteligentnih i mudrih ljudi, mudri ljudi ne smiju se tuđim budalaštinama, mudri ljudi ne biraju strane...
Pročitah još i da znanstvenici su otkrili da se tumor ustvari ne može spriječiti, i da je dobijanje ili nedobijanje tumora stvar sreće. Toga kako se neke stanice u nekom trenutku podijele. Dobro ili loše. I da nema poveznice sa stilom života i tumorima, u većini slučajeva.
Na kraju, cijeli taj život, sve to, samo je stvar sreće.