ostatak dana
Sašila sam danas dvije haljinice. U jednu jedva uguram sisuljke, druga mi je preširoka, jednom, kad tad, desit će se i da pogodim vlastitu veličinu. One prevelike salveta pantalonce nikad neću morati da smanjujem, jerbo ih je milamajka ćopila da su lepe, lepe, štosne, ludnica, a široke taman da ona u njih stane. Nikad joj neću reći da su to salvete od mužjakovog propalog braka, jer onda neće biti sretna.
Milamajka je jako ovisna o vanjskoj sreći. Pa onda pažljivo gradi svoju vanjsku sreću i žestoko se bori kontra svih tih drugisukrivi uzroka koji ju nemilice unesrećuju. Naravno da je bitka uzaludna i da je često zato nesretna i nezadovoljna.
Ja se zato trudim ignorirati to vanjsko, pa to vanjsko neopaženo uđe mi u stanice i onda pokvari sve unutarnje. Pa moja nesreća dolazi iznutra, i najčešće nema veze s pameću. I ostajem navijeke neshvaćena. Kao prava umjetnička duša.
Bili su danas opet neki kupci za kuću. Milamajka rekla im je da su sve žvrljotine po ormarima i zidovima plod njeeeeene kćerke umetnice, koja je završila fakultet a progurala se sve do zagreba i tamo radi kao grafički dizajner. Zvučalo je kao da priča o nekoj lom uspješnoj djevojci. Kupci su rekli da onda sa kućom moraju kupiti i kćerku. Kćerka se je, naravno, sakrila. Radi ravnoteže u svemiru. Nije sve tako bajno kao što trgovci predstavljaju. Nikad ne vjeruj trgovcima.
Nemam snage.
Imam umora na izvoz.
A nitko nije zainteresiran za uvoz.
Vani je počelo nevrijeme. Po fejsu se razbacuju slijama pijavica na sjevernom jadranu, ja sam samo sretna da sam na kopnu, a ne na nekoj jedrilici, čamcu, brodu, dasci.
Bauljam po životima drugih ljudi izloženih na fejsu. Najčešće se čine bajkom.
Naišla sam i na veselu stranicu bivših radnica kamenskoga koje su se pokrenule, preselile, dobile neki prostor, i sad kakti kreću od neke nule, nude popravke, pa i tečajeve šivanja. Razmišljam se prijaviti, čist da me nauče pogoditi veličinu, a i dobro je to, korisno djelo, pomoć njima, pomoć sebi. Iako, nemam ni vremena, nemam ni snage. Ostavit ću za jesen, pa ćemo da vidimo...
Jeseni još nema ni u naznakama, a već ju krcam najesenćemo planovima.
Će da vidimo...