van kolosijeka
Prepisalo mi Azimed, reče moj novi mladi nježni doktor da to je kao Sumamed, na Azimedu piše da Pliva, a Sumamed, sjećam se, to je bilo revolucionarno otkriće za sve nas penicilinske alergičare, koje su od dosadnih nasrtaja gnojnih angina rješavali jedino čupanjem krajnika.
Ili to, ili šuti i pati.
No, s obzirom da su mojoj milojmajci krajnici iščupani u osmoj godini života, i ona je to zapamtila kao najttraumatičniji događaj iz djetinjstva, traumatičniji i od operacije ćoravog creva na živo, to valjda jer sa crevom je dogurala do dvajsprve, pa su je tek onda izrezali, pa se to više ne broji pod djetinjstvo, uglavnom, onda je ona odlučila da je za mene puno bolje da šutim i patim, nego da me traumatiziraju samu u tamo nekoj šugavoj bolnici. Pa su meni iz djetinjstva ostale traume tipa: sva djeca idu na more i igraju se, a ja ne mogu gutat jerbo me gnojavi krajnici oće ugušit. Pa je onda tu bila neka crvena tekurčina sa slovom X u nazivu etikete, pa se to sve nešto grgljalo i ispiralo, kakti. I obavezne zabrane sladoleda, hladne vode, hladnih napitaka, i ostalih sitnih dječjih bezbrižnosti.
Sad je milojmajci žao. Zove me svaki dan i raspituje o zdravlju, i jel mi bolje gore, jel mi bolje dole.
Dosadna je i lažem da mi je posvuda i skroz bolje. Da ne krvarim dole i da mi je super gore. I da me niš ne boli. To ne lažem, stvarno me niš ne boli, nije me ni boljelo, pa čak ni to grlo od kojeg se mladi nježni doktor grozio i pitao da li boli, nije boljelo. Samo malkoc smetalo.
I ništa me nigdje ne boli, samo sam sva slabašna u stilu sasušenog listića na jesenjem povjetarcu.
No, sad je kakti sve u redu. Našla sam doktore, dobila lijekove, i skoz sam legalno na bolovanju, savjest mirna čista, ovce na broju.
Pijem svaki dan po jednu plavu tableticu i nemam erekciju.
Čudim se njezinom plavetnilu, ne sjećam se da je sumamed baš bio plav... ali se sjećam da to nešto sa Sumamedom ima veze s procvatom Plive, i da je onda sve nešto ošlo u kurac, i mnogi su koje poznam dobil nogunaulicu iz te plave Plive.
Sad se, skoro svaki dan vozim na posao pokraj te iste Plive. Osjećam se blisko s njom. Sumameda radi, ponajviše.
Jbg, oduvijek mi je bilo nekako lakše osjetiti bliskost sa zgradama, logotipima i tableticama, nego s ljudima, valjda.
Asocijalni poremećaj svoje vrste.
Da, i u tom stilu, na dan kada se bude igrala ona najvažnija od svih primitivnih stvari na svijetu, ja ću svakako navijati za Srbiju. Da debelo pobijedi i ušutka sve retarde koji se lože bombama i petardama, e da bi proslavili to svoje čoporativno i uzajamno milovanje... Pa nek onda oni srpski retardi zagorčavaju život svojim normalnim, tihim i pristojnim ljudima. Nek si bacaju bombe i raznose batrljke.
Dok ovdje vladaju blaženi mir i tišina... ma milina...