zbog čega i zašto
Ima već to neko vrijeme da počela je škola, da gužva je na cestama, gužva je na pločnicima, histerični kokošinjac vratio se u grad, i nervoza je opet nacrtana u zraku.
Ima već i to neko vrijeme da mladunče je krenulo u tu, mučnu mu, školu, a i da bubuljice su počele prištati po čelu njegovog best frenda, a i fitilj mu se nekako skratio. Ima već da se nižu dani u kojima zamijenjuje obličje djeteta likom filmske dive po en puta dnevno, pa se onda čas smije, čas plače, čas lupa po vratima, štekerima i tuče bilježnice knjigama. A onda se opet pretvori u drago dijete koje tepa umiljatim glasićem.
I više ne može ući u pidžamu od lani, i tenisice i cipele, sve mu je postalo nekako tijesno i neprimjereno.
I ta škola isto.
I to učenje isto.
Pa onda...
Ponedjeljkom.
Drama.
Zatičem ih, ko` po mandej difoltu, u istoj pozi.
Ponedjeljak poza. Mužjak umorna pogleda i polunamrštena čela tupi i ponavlja o vrijednostima znanja, učenja, mučenja, ponavljanja, ponavljanja, ponavljanja, ponavljanja, svakodnevnog učenja, jovonanovopaponovo, i njegovoj očinskoj obavezi da, ako treba, svaki, svaki, svaki božji dan tupi o tim nekim vrijednostima i tjera ga na m/učenje, bezobzira koliko to sada bolno i naporno i nasilno bilo, jer jednog dana, sve će to proći, i mladunče će postati osoba iza koje hoće/neće stajati sati m/učenja, i koje će, htjelo/nehtjelo, imati neka nakupljena znanja i vještine i neke osnove da krene u taj život, i učini nešto.
A s druge strane ozbiljnog muža stoji uplakano dijete koje ne želi odrasti, i ne želi imati to sve nakupljeno, i ne želi se praviti važno pred drugima svojim znanjem i vještinama.
I koje je zaključilo da život je besmislen, jer u njemu postoji besmislena škola, u kojoj te stalno nešto uče, a ti, to nešto stalno zaboravljaš.
I da se ono više ne sjeća ničega iz prvoga razreda, i da će sad sigurno zaboravit sve iz petog, šestog, osmog, i svih tih usranih razreda.
Osim čitanja i pisanja.
A to nije zaboravilo samo zato jer to radi svaki dan.
I da zašto onda uči neke gluposti iz geografije i povijesti, kad mu to ionako neće trebati svaki dan. (i zbog čega primatima nikada ne isključuju elektriku?)
I onda tako lovi mužjaka klopkama ljudskih besmislica.
A mužjak se mora iščeprkati.
Ja ne bih.
Meni se to sve isto čini besmisleno, i kad mladunče kaže da bi mu najbolje bilo odmah se ubit, meni se to učini dosta smisleno.
No, mužjakova očinska obaveza nalaže da se smisao mora stvoriti tamo gdje je nema.
To valjda ide iz hormona.
Borba za preživljavanjem besmislici unatoč.
U mene toga nema, npr.
Krivim zato hormone, koji imaju pravo krivit mene, jer im nisam dala šansu da se promijene i postanu pokroviteljski. Pa su ostali, tamo negdje, na nekoj nerazvijenoj dječjoj razini.
Pa onda gledam mladunče kako se koprca u tim nekim obavezama iz škole, pa još tim nekim "slobodnim aktivnostima" (namet pak s majčine strane, koja mudro želi potomka naučiti da se u životu do rezultata dolazi mukom i upornošću, nikako blejanjem u prazno...), i onda vidim njegove roditelje, koji pak, vide njega, jednog dana odraslog i zahvalnog na tome što su mu priuštili dolazak do svih tih znanja i vještina, i opet, čini mi se besmisleno, nekako...
Jednog dana, mladunče će možda biti momče koje će svirati gitaru u nekom polumračnom parku, i zaboravit će na sve muke iz osnovne škole, i mislit će samo kako da opali onu malu ( a možda i malog, čudni su putevi hormonalni ) preko puta, i možda, da, možda će biti zahvalno roditeljima što su mu omogućili sva ta znanja, vještine i sposobnosti, e da bi moglo ostvariti taj jedan snošaj.
A možda će bit najbolje da u tom trenutku zaboravi na roditelje skroz.
I možda im priušti jednog unuka.
I to je to.
Sav smisao sve te muke.
Muka je sav smisao muke, posao je sav smisao posla, škola škole, a smisao je sav smisao smisla, čini se ponekad tako tome...
I baš super da sam i ja prošla svu muku škole, i naučila padeže i upoznala mužjaka, e da bi mi njegovo mladunče sada otkrilo kako deklinacija više ne ide onim redom kao što je išla dok sam se ja s njom mučila... puno mi to sada koristi u životu, da....