01
Pitaju me ponekad da da li sam navikla na zgb i da li mi je još uvijek onako ružan kao na početku.
A živim u njemu jedva godinu i pol.
Ne znam da li je ijedan grad u svijetu postao ljepši za godinu i pol. I da li je to uopće moguće za tako jedan grad. Pogotovo ako je velik.
Zgb mi je podjednako ružan kao i na početku.
Iako mi je draži.
Ali, ljepota... postoje unutarnja i vanjska.
Vanjska je šminka, unutarnja je ono, neš, što zrači, valjda.
Moje selo malo je, npr, jedna profesionalno ušminkana udavača. To znači da se trava tamo kosi svaki dan, zgrade su uredno pofarbane, rolete isto, i, što je najvažnije, po livadicama i travnjačićima nema papirića, opušaka, čepova od boca i ostalog sitnog smeća. To samo zato jer selo moje malo od ljepote svoje živi i zarađuje.
Zgb je zato radnik nadničar.
On puši i pije pivo i baca naokolo čepove i opuške. I prljav je i umazan i smrdljiv zato jer je to u opisu njegovog posla.
Kada bi se ušminkao i uredio, to više ne bi bio on. To bi bio neki transvestit kojemu bi se svi smijali, božemesačuvaj strahote.
I još nešto.
"Svi" bi se, isto tako, smijali uređenom šljakeru koji uredno, pedantno i pošteno radi svoj posao.
Zvali bi ga pederčinom.
Zato zgb mora biti prljav, umazan i propisno šlampav i skrpan.
Sve njegove ulice moraju imati zakrpu na zakrpi.
To sad, čim ga više upoznajem, sve mi je jasnije.
Svako se jutro borim s njegovim ulicama, rupama, pješacima i automobilima.
S automobilima se ne isplati boriti.
Jači su.
Iako, postoje ta neka pravila o zaustavljanju auta pred zebrom, pješacima, pa i biciklistima, da, ali to bahati šljakeri ne poštuju.
Oni su prljavi, zmazani, neobrazovani i bacaju opuške.
S drugim biciklistima se zato super razumijem.
Ta u istoj smo gabuli.
Pješaci nas ponekad mrze, ponekad propuste, a ponekad ne prepoznaju onih par metara biciklističke staze koja se tu i tamo nekim čudom pojavljuje.
To je ta, vanjska ljepota, valjda.
Unutarnja je ono... kad si unutra, u zgradi, u sistemu, u nečemu...
Unutarnja je ono, kad frajer na poslu ispriča kako je pronašao na ulici ajfon i kako si ga je uzeo doma i svi mu čestitaju i govore bravo, i nikome nije ni na kraj pameti da bi se možda s tog telefona moglo nazvati vlasnika...
Ili ono, kad se cijeli razred nesuđenih đaka odluči suzama boriti zato jer učenjem nisu zadovoljili sistem.
Jer tako je oduvijek bilo.
Postoje neki sistemi koji nama služe ponajveć zato da bi ih zaobilazili i smatrali same sebe radi toga pametnima.
I to je kod nas normalno.
Isto kao što je normalno da šljakeri moraju biti prljavi, smrdljivi i šlampavi.
Svašta je toga kod nas "normalno".
Zato mi je najdraža opaska o zgb da sa brda i daljine ponajveć liči na Prištinu.
Vanjska ljepota, bi to bila, valjda...