kome stoje spomenici?
Jedini branitelj koji je iz okolice sela mojeg maloga stradao na ratištu, po riječima - šaptu njegovih suboraca, bio je alkoholičar koji je te noći preveč popio i upao u Unu. Una je bila hladna i nije imala milosti, rekoše.
I dan danas delegacije u odijelima na dan svečanosti polažu vijence na spomenik podignut u čast njegove žrtve.
Onda o svojem svečanom činu obavijeste medije. Mediji su to dužni prenositi dalje. To kako delegacije štuju spomenike. Pa me svake godine početkom osmog mjeseca, kombinacija njihovog hodočašća i medijskih obveza podsjeti na to časno vrijeme kojem su se danas dužni klanjati.
A da nije te noći bilo preveč alkohola, moglo bi se reći da je jedina žrtva hrvatske samostalnosti u selu mojem malome, pala u obliku recesije, krize i lošeg standarda. I da je nose svi stanovnici, svak` pomalo.
Ovako, i pored svih sadašnjih žrtava, imamo još i spomenik u rijeku upalom branitelju iz prošlih vremena...
Oko spomenika se u selu mojem malome nikada nije dizala graja. Zato tamo još uvijek napeto stoje cijele statue partizana i netaknute petokrake.
Ponekad se ulovim biti ponosnom na te svoje suseljane.
Tu i tamo...
