Dugo u noć, u toplu ljetnu noć...

Sašila sam nam ljubavnu posteljinu. Posteljinu zato jer je mužjak van gabarita i njegov krevet je van gabarita, a posteljina van gabarita u hrvatskim trgovačkim mekama košta kao moja mjesečna plaja za usranih četiri sata dnevno. 

Dvije tisuće kuna, dakle.
Pa smo ošli onda u običan dućan van gabarita hrvatskih megastorovoa sa megalogotipima megapoznatih firmi.
I kupili si tkaninu. Po guštu.
Platili je 500 kuna. 
Za sve te dimenzije van gabarita.
Pa sam potrošila neke svoje sate, konce i struju.
Sad je imamo ljubavnu.
Ljubavnu zato jer sam potrošila najviše od svega vremena. A vrijeme više nije novac. Vrijeme nakon nekog vremena postane svašta samo ne novac. Moje vrijeme ne znači novac već dugo vremena. Moje vrijeme je u kurcu.
Zato je ovo potrošeno na plahte dragocjeno. Nije prošlo bzvz kao ostala vremena.

I onda sam razmišljala. During ritmičnog lupanja mašine i ostavljanja krivudavih tragova žuto nančarastog konca.
O tome kako je život lijep.
Kada nemaš kredit za auto, kredit za stan i kada ti dijete nije na putu.
Kada nemaš ništa što te bezuvjetno tjera iz jarma u jaram.
I kada jednostavno više nisi mlad i nemaš očekivanja. Onda nemaš ni jarmova.
Čist sloboda.


31.07.2012. u 20:26 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?