panic
Svih ovih dana hodam po kući bez grudnjaka. Grudnjak je robija, ustvari. Što mi je godina više u guzici, što mi je koža nježnija i tanja, to mi više smetaju te gume, zakačke i ostali agresori izvana. Završit ću u nekom nudističkom kampu pod stare dane, zasigurno. Bez obzira što će me grdo bit vidjet, i koža će visjet, i sve fuj, bljak, no, meni će biti lijepo, jebedemise.
I danas isto tako. No, iako je logično očekivat da je bez grudnjaka udobnije, nešto me danas počelo probadati. U lijevoj bradavici. Kako se sagnem, dignem, pomaknem, bol probada do kičme. Jes da me sise uobičajeno bole one dane u mjesecu, a ponekad i sve dane redom, ali to je neka drugačija, tupa bol iznutra, i na to sam navikla, ali, ovo s bradavicom, to me nikad nije snašlo. Pa sam se tako počela strašit što bi moglo bit. Moždo je to ono što me milamajka nasilno poslala na onaj besplatan rendgen sisa, pa je to sad to zračenje uzrokovalo nešto što inače ne bi. Možda su to godine, možda menopauza, možda umirem...
Pa sam skupila snagu. Suočit se sa smrću. I na lijevoj strani bradavice našla neku otekotinu, tvrdu i glatku kao, kao... ljuska od kokice... zabila se u bradavicu u probada... a jučer sam se okupala... i opet, eto...