sarajvo
Ima, daklem, ravnih tih 28 godina od one čuvene sarajvske olimpijade, kada nam se sa televizija servirala neopisiva ljubaznost domaćina, bratstvo, jedinstvo, ljubav, sloga, sve ono čemu su se sportaši posjetioci čudili, divili, hvalili... možda su bili oduševljeni jer nisu bogznašto očekivali, možda... jer sarajvo nije bilo na dobrom glasu otkad je uzrokovalo prvi rat, možda jer je tamo previše vjera i nacionalnosti, da bi tu moglo biti neke ljubavi i skladnog suživota, možda, tko će ga znat.
Možda sve to onda nije bila samo televizijsko marketinška spačka, možda je stvarno bilo tako. Bratstvo, jedinstvo, ljubav, sloga.
Tko će ga znat?
Osobno, išla sam jednom tamo na skijanje sa školom, rani pubertet i bijelo dugme, lipe cvatu u autobusu, stalno i stalno i opet, i jednom, par godina kasnije sam dobila isto to skijanje kao glavnu nagradu u glasu istre, pa sam se opet išla skijati, i spuštati bobom, i da nije bilo olimpijade u sarajvu, ne bih se nikad spuštala bobom. Nije to ni bio pravi bob, to se zvalo vučko, neko smiješno vozilo od parterskih spužvi, ali išlo je po onoj pravoj bob stazi, samo ne onako brzo da poginemo. I dok smo se spuštali, bila je noć, a sarajvo je veselo bljeskalo svojim svjetlima tamo dolje, u dolini. I taj puta se poklopila i premijera doma za vješanje, pa smo ga išli gledat u sarajvsko kino, lipo kino je to bilo, i prodavačice su bile ljubazne, i smišno im je bilo da smo vrečicu zvali kesa, i zaključile su da bi kesa baš moglo biti neko zgodno ime za nekoga.
Taj puta se slušalo bijelo dugme, ćiribiribela i bajaga, prodavnica tajni. Samo na tom izletu, poslije ne. Poslije je to samo bilo prisjećanje na taj izlet. Poslije je došao rat i ostale su samo uspomene na ono neko sretno djetinjstvo u onoj nekoj prezrenoj zemlji.
I pokušaji da sve ove ružne slike nove ne zasjene ono nešto što je bilo.
I pokušaji da se sve to nešto lijepo što je bilo, ne nadigne previše nad onim ružnim što je isto bilo.
I onda, opet, pokušaji da se shvati zašto su ljudi od svega što su mogli sačuvati iz one prezrene zemlje, odlučili se samo za ono najgore, a uništili ono jedino što je bilo dobro.