ja o ja
To valjda zato jer živimo uljuljkani u ideji da smo centar svijeta, galaksije, univerzuma i da svijet oko nas je ustvari samo naša tlapnja, i sve što se u njemu događa s razlogom je da mi, i samo mi, (čitaj ja) iz toga nešto naučimo, da duhovno napredujemo i da opravdamo svoje postojanje time što smo nešto spoznali, učinili, otkrili toplu vodu.
Nikome ne pada napamet prihvatiti onu strašnu ideju da, možebiti nismo centar galaksije i da svijet i ljudi oko nas nisu proizvod naše tlapnje i da smo samo neka usputna čestica za koju nikog nije briga.
Taj veliki JA.
Grozan je kad naraste preko svoje mjere. A svaki milimetar van kože znači da je mjera prevaziđena.
Pa je dobro onda tu i tamo podružiti se s granicama, mjerom, tim nečim čvršćim od tlapnji i iluzija bez granica.
Dobro je, jer je umirujuće, često u harmoniji s ostatkom svijeta, u svakom slučaju, jednostavno - dobro.