pššššt...

Kad pogledam duboko u Agendu unazad, drago mi je, ustvari, da sam napravila barem polovicu stvari. Pridodajuć` tome da se zadnjih par dana skroz izmijenilo. I da su učinjene i neplanirane stvari. I da je u cijeloj mojoj urođenoj sporosti, menstruacija jedini izuzetak. Ali, ni ona se ne da splanirati, pa eto...
I sad...
Hajmo opet...
U Agendi prvoj ne valja to što je osmišljena za previše dana unaprijed.
Pa sad više neću tako.
E, sad ću raditi dvije Agende.
Jedna nasumična za cijeli mjesec, tek toliko da ne zaboravim na te neke sitnice koje se pogube i onda odjednom, odnekud izrone, a druga za jedan, max dva dana unaprijed. Jer, dokazala sam si da dva dana mogu izdurat, a onda se porušim.
Pa, sad, ajd ti budi pametna sama sa sobom.
Doskočiti sebi.
Učiniti novu Agendu...

Osim donkihotovske borbe s gospođom Agendom, spoznala sam da... super je imati prijatelje. Super je ono kad imaš nešto za reći, i kad ti se čini da ćeš eksplodirati jer to u tebi buja i hoće nasilu van, e, i onda se tu nađe nekoliko prijatelja kojima to nešto možeš reć` i odmah potom se možeš pretvoriti u lagani balončić koji leprša visoko gore iznad dimnjaka, flap, flap...
I da, super je sranje kad imaš prijatelja koji ti tako uvali svoju užarenu vijest i onda te onako molećivim pogledom pomiluje i kaže ali, molim te, nemoj to nikad, nikad, nikome, ni u ludilu reć... , i onda se osmjehne i odlebdi tamo gore iznad krovova, a ti ostaneš dolje ka posrani golub, i vrtiš tu užarenu vijest dok ti se na leđima koprca još živahno obećanje da ćeš vjerno nosati naokolo taj teret i čuvati ga samo za sebe...
Jebeno je teško biti prijatelj... zato sam se godinama unatrag silno trudila svoje užareno sranje nosati sama sa sobom i brižno čuvati prijatelje od lomova njihovih obećanja, i zauzvrat dobila samo prigovor o nekoj silnoj polarnoj hladnoći i otuđenosti... prijatelji su baš budale, oni se baš žele nahraniti i namazati tuđim govnarijama, i ako ih ne dobiju na pladnju, onda se ljute, vrijeđaju i osjećaju manje vrijednim... ja više ne znam što je to prijateljstvo, ustvari... znam samo kako obećala sam da neću nikome reći, i neću, neću, neću reći da je moja prijateljica od 4+, maznula najzgodnije tijelo kluba od 2+, i da je to tako hot, hot, hot, i da sam iz nekog čudnog razloga, silno ponosna na svoju prijateljicu...
Eto, flap, flap, flap.... :)

11.10.2011. u 21:56 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?