Blaženo neznanje

Raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto:vreteno) je naziv za letjelicu, zrno, projektil, svemirski brod koja se kreće s pomoću brzog izlaska plinova ili propelanta iz motora rakete.
Rakete lete (rade) na principu akcije i reakcije. Akcija je potiskivanje mlaznog pogona prema dolje, a reakcija je podizanje rakete prema gore.


Raketu su prvotno izmislili Kinezi, kao i barut, naravno, a onda je neki izumitelji doveli do vrhunca, a neki do mjeseca. Meni za mozak zapeli ovi drugi.
U školi nas je učilo da su se poslije drugog svjetskog rata Ameri i Rusi krenuli trkati tko će prije odlepit sa zemlje, ali da to bude stvarno, fizički, a ne ono... i onda su nakraju Ameri pobijedili jer su prvi stigli na mjesec. I onda tamo Armstrong reko svoje čuveno bla, bla, bla, iz nekog razloga, onomad u školskim knjigama, njegovo bla, bla i datum blablatanja bili su važniji od pozadine cijele priče o bulažnjenju na mjesecu.
Pa se onda ovako, pod zrele dane moram informisati i do važnih podataka dolaziti gledajući raznorazne histori čanele, i onda se osjećati zatečeno u svom svojem blaženom neznanju...
Raketa, opet.
Započela je svoju karijeru kao plamteća strelica u bitci Kineza kontra Mongola, svoju kulminaciju doživjela leteći na najveći zemljin satelit, a nedugo prije toga, isto tako je briljirala razarajući dijelove Londona i tamaneći ljude kao insekte. Briljantnost rakete bila je i u tome što je bila toliko brza da je stigla do cilja prije nego bi sirene za opasnost stigle reći nji. Do Londona su je dobacivali vrhunski njemački raketni inženjeri i ss-ovci, kojima je rat dobrodošao da razvijaju tehnologiju i odmah je ispituju pitanjima o živim ljudima.
Bili su i više nego uspješni u tome.
Sve do kraja rata i kapitulacije Njemačke.
E, nakon toga njihova karijera je, umjesto očekivanog završetka u optuženičkim klupama, krenula još uzlaznijom putanjom, i odnijela ih je preko velike bare ravno na radno mjesto s kojeg su poslali raketu još ravnije na mjesec.
I nije to da su se oni podvalili naivnim Amerima, dapače, nekima od njih mijenjali su Ameri dokumente, e da bi se prikrio trag njihovog nacističkog podrijetla, nego, jednostavno, eto... jednostavno... ako si genijalac, ili vrhunski majstor, ili... ako ćeš zadužiti svijet američkim govorom na mjesecu... ili, ne znam, ako stvarno znaš znanje... opet, ne znam, ali stvarno vidim silnu ironiju u tome da je u utrci na putu do mjeseca pobijedio, ustvari, ss-ovski časnik na strani zemlje koja se svim silama kune u časnu borbu kontra nacizma, i nekako mi se čini da nam uredno trlja nos, svima redom, s užasima njemačkih konclogora i silnoj nepravdi učinjenoj Židovima, do te mjere, da se ponekad osjećam osobno krivom za užase rata, a s druge strane, bez ikakve grižnje savjesti, prigrli sebi nacističke časnike i otvori im put da se zlatnim slovima upišu u knjigu ljudske povijesti o osvajanju svemira.
I zanemarujući pritom sve te neke lijeve civilne žrtve koje su padale dok su naučnici usavršavali raketu...

Ma ne znam... jes ` da mi je pubertet odavno trebao završit, ali nekako se još uvijek uspjevam izgadit nad ljudskom vrstom...

06.10.2011. u 22:16 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?