A ja ću ga i dalje piti...

Na Velebitsko pivo uputio me prije par godina prijatelj gej, iliti pederčina po lički, koji je iz nekog njegovog razloga inzistirao da idemo samo u određene kafiće u kojima služe to neko posebno pivo, jer on to voli te neke ekskluzive. I onda ga je kušao i mljackao i prtljao nešto o tome kako je to pivo rijetkost i kako je gazda pivovare neki namćor i kako se nikad ne zna hoće li te pive biti ili ne biti, sve to neš, što meni nije značilo niš, a i pivo mi je bilo, ono... a pivo, jbg.
Nije mi sama ta činjenica da je rijetkost bila dovoljna za fascinaciju. Okus mu je bio... a po pivu, niš posebno. I nije mi se svidjela etiketa, bilo je previše crvenobijelih kockica i nekog nacionalnog ponosa na njoj, a to mi je nekako, odbojno na prvu. Ne volim nacionalna obilježja na etiketi od alkohola. Zovu pijance na posesivnost, ponos, ego, rat, pobunu, nedobro...
No, ipak, od tada, svaki put kad bi negdje bilo Velebitskog, meni se to mjesto učinilo posebnim, jer eto, znadem da je Velebitsko rijetkost.
Poslije nekog vremena, skoro su sva mjesta postala posebna.
A sad su eto, i novine i portali i fejsbuk postali posebni. Prelijevaju se pjenom rijetkog piva...
Jer je gazda namćor u ispadu nekontroliranog ludila rekao nešto strašno. I to je rekao upravo onim liberalnim čuvarima slobodoumnosti, tolerancije, poštovanja i uvažavanja različitih mišljenja i umjetničkih sloboda. No, kako je ono, što je zatucani ličanin, i pritom ekstremni desničar (a grupi ljevičara to nije nimalo smetalo u prvotnom naumu da trguju s njegovim proizvodom pristupačne cijene), mogao svojim ograničenim moždanim puteljcima kreirati, ispalo nimalo po volji toj istoj grupi slobodoumnih i širokih nazora nastrojenih ljudi, tako je od istih dobio rafal mržnje, žestoke napade, udruženu gomilu željnu njegove propasti, masu ljudi koja se od onih slobodoumnjaka, u tren dala pretvoriti u masu, koja ne tolerira nikoga tko misli različito od njih. Pa čak ni kad je više nego očito da je taj netko uskraćen na ljestvici koeficijenta inteligencije.
I razapeše oni tako primitivnog namćora.
Koji je samo radio pivu i imao neke svoje stavove i mišljenja, ali, eto... stavove i mišljenja je, izgleda, bolje neimati. Po sto i prvi puta, šuti i radi... i plaćaj poreze, i plaćaj radnike, i da, sponzoriraj rokere i pankere, i da ti nije palo napamet pametovati o tome kako su tvoje mušterije nesposobne ljenčine i debili koji ne žele pošteno raditi, nego samo pijani skakati po blatu i fantazirati pritom o nekom boljem društvu, u kojem se svi uvažavaju i imaju svoje mišljenje i slobodu, i dobivaju plaću za to što ne rade ništa... šuti i radi... i ne grizi ruku koja te hrani... jbg


05.10.2011. u 10:45 | 27 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?