Sve dodatne školske aktivnosti (balet, nogomet, njemački, španjolski, tenis, badminton) koje se odvijaju u kasnim popodnevnim satima u neposrednoj blizini stanovanja, idealne su isto tako za jednu slobodnu aktivnost, koja se običava upražnjavati u intimnosti i skrivenosti.
Pa tako onda nestrpljivo, skrivajući nestrpljene tihom radosti, dočekamo tih 45 minuta dodatnih aktivnosti, koje mladunče popodne veselo potroši u školi, e da bi brže bolje porazbacali krevet i učinili to nešto slično pubertetiljama koji se boje da će se roditelji svaki čas vratiti.
E, mene strah da se mladunče ne vrati. Mužjaka nije. Jer on živi svoj muški ponos u nadi da će i njegov potomak jednom ševiti neš, i da je to baš super i za svaku pohvalu. I onda poslije sjedimo kao, ništa nije bilo, a u glavi sve motam jesam li ostavila koji trag na mjestu gdje ne bi baš trebao pripadati. I jesam li sve dobro obukla i pokupila sve svoje krpice i maramice i sve to nešta.
Zanimiljiv mi je i onaj trenutak kada mladunci gađenje prema slikama golih ljudi zamijene zanimanjem. Pa privlačnim. Pa svim tim nečim kad to više nije bljak nego mmmm.