utorak, 07.08.2007.

Odgovornost

Nikako ovih dana ne prestajem biti prestravljena Hrvatskom koja gori. Osobno osim što me je nedavni Dan P i DZ onako malo štrecnuo jer su sjećanja pristizala i nisam ih mogla zaustaviti požar u okolici Dubrovnika asocirao me i na rat.
Dubrovačko područje nazivalo se Južnim bojištem i upravo sam tamo provela proljeće i ljeto 1992. O tim događanjima možda jednom....

No ono što je u meni pokrenulo bujicu emocija je činjenica da su slike požarišta upravo onakve kakvima se ja Dubrovačkog zaleđa sjećam spomenute godine.



dok se neki odmaraju Rvanj gori

Istina uz granicu sa BIH područja su minirana, istina je također da je fronta vatre bila izrazito velika pa je naši sudjedi nisu mogli obuzdati, no čini mi se da posrijedi i nešto drugo. Ljudski nemar.
Kanader posuđujemo u Makedoniju, zašto u slučaju BiH naš kanader nije mogao reagirati na vrijeme na spomenutom području. Čekalo se da vatra opustoši što je opustošila. Ok nije Dubrovačko zaleđe jedini teritorij u Državi koji je gorio, istina je kanadera ( e moj (k)Sanader aspocijacija previlika), zračnih traktora imamo premalo. Činjenica je da su nam šume zapuštene i drača i makija se ne čiste ni u vlastitom dvorištu. Činjenica je da smo nemarni s opušcima , da palimo smeće na plus 30 i po mogućnosti zgodno je da puše barem malo vjetra, toliko pametni da assfalitiramo šahtove za vodu i ne krčimo Požarne puteve i istina je da postoje i bolesni ljudi piromani, no postoji li i neka druga istina ona koju nam je teško prihvatiti.
Istina da smo i u ovom segmentu izrazito nemarni i neorganizirani.



Istina je također da se helikopterima na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti , navečer vozalo po Hrvatskoj kao da su helikopteri taxi služba.Iznad glave u mom zapadnom dijelu Zagreba slijetali su i uzljetali kao da se radi o evakulaciji ljudi koji su nedajbože u opasnosti. Nisu li ti isti helikopteri mogli onim nekakvim vrećama vode pomoći u gašenju?

Nemogu ovih dana a da ne razmišljam i ne vrtim po glavi pitanje:" Gdje su naši susjedi Europejci kad nam doslovce gori pod nogama?"
Kukuc Slovenci, Austrijanci, Njemci, Talijani ! Nismo li mi vaši susjedi nismo li mi kandidati za ulazak u tu vašu Uniju.

Nekako me sve to skupa podsjeća na rat i pomoć svijeta i Europe. No, pomozi si sam pa će ti i bog pomoći, možda je jedino tako ispravno.



Svjedočila sam vlastitim očima tri požara ovo ljeto u lipnju na otoku Viru , malen nije se rasplamsao gorilo je smeće i kanader se pojavio u manje od sat vremena. Slijedeći je gorio otočić Rivanj ( između Ugljana i Sestrunja).
Taj sam požar pomno pratila iako s ogromne udaljenosti grizući se radi vlastitte nemoći. Sjediš na plaži i gledaš kako se na drugoj strani pučine tri uvjetno manja požara pretvaraju u ogroman prestrašan. Sjediš i nevjeruješ da se kanader nije pojavio od 10 ujutro do pola osam navečer, bure ni vjetra nije bilo.
Po povratku kući s autoceste sam u šoku gledala požar na Velbitu, upravo onaj dan kada je zahvatio i Nacionalni park Paklenicu.

I na kraju pitam se :" Nisu li u Hrvatskoj prirodni resursi ono najljepše što imamo? Maloumnost, nebriga , neorganziranost zar su to uvijek jedina isprika"