Pere me strašno me pere činjenica da Suđenom kemoterapija počinje za tri dana ona najžešća , crvena. Pakao bolesnika na istoj prošla sam već s mamom.
Pere me činjenica da sama imam deset uputnica u fasciklu i upravo se bojim obaviti pretrage jer meni nesmije biti ništa.
Pere me prokleta alergija na ambroziju i izgledam prepredivno kako se i osjećam. Do danas nisam pila pilule za lilulu ambroziju jer sam onda drogaportorož.
Pere me Babac koja je preporođena na moru i osjeća se znatno bolje i naravno želi ostati još no sister se vraća u Zagreb i ona ostaje sama a ja ameba nisam i iako znam da me trebaju oboje nemogu na dvije strane.
Pere ma nesanica koja postaje nepodnošljiva i veći sam dio dana i noći budna.
I onda kad me seve to dobrano opere, oriflja, centrifugira uključim mjuzu, upravo ovu stvar i pomislim:
" Kako bi bilo biti rasterećena i mirna u duši samo jedan hebeni dan?"
Post je objavljen 22.08.2007. u 19:32 sati.