petak, 29.06.2007.
anali, a ne analne rupe (vol 1)
stvar je u tome što više ništa nema smisla. je li to zbog moje krvi u alkoholu zadnjih dana, ili inačne opičenosti ljudi u ovoj ljetnoj situaciji. dakle, za početak naslov. svi znaju što su anali, a ako ne znaju neka pročitaju knjigu, potraže u rječniku, neka se obrazuju. definiciju vam dati neću...
za analne rupe znaju gotovo svi što su (ne, to nema veze sa crnim rupama u svemiru). iako ova moja piskaranja ponekad zvuče kao analne rupe poslije graha s kobasicom, ona s istima nemaju nikakve veze...
sve u svemu, da ne dužim o manje ugodnim stvarima idem biti konstruktivan i pisati nešto ok...
završila je još jedna školska godina. meni nije bila ni najmanje ugodna jer sam se mjesec pred kraj ubijao ko stoka da završim kako spada.
sad sam 3 dana nakon jebene školske godina došao u pulu. dočekaju me rendovi na škrilu (za one manje upućene - škrili je mjesto kod statue sredozemne medvjedice na plaži u banjolama kraj pule) svi sa sto pitanja (nije me bilo doma 6 mjeseci, naravno da pitju svašta). ovogodišnje domaće vino moje prozvodnje (dobro, bakine) niš ne valja. slađe je od kile šećera. moram to probai kao gemišt, ali inače živi užas. Piva je uvijek ista (kvragu, i mora biti ako vino ne valja). i tako kiss - kiss, riječ po riječ i dođemo kod frenda doma jer je kod njega još bilo bire. gledamo jedrilice u zaljevu i jednu jebeno veliku jedrilicu spram one o kolima mogu samo sanjati izgledaju kao igračke. svane dan oko 5 ujutro. nema više ni tu pive. pokupimo se nakon pospremanja prosutih kokica s margarinom koje smo jeli... odemo do mora. usput ja poberem kupaće, razbacam sobu da moji misle da sam bio doma spavati i odem na plažu. usput smo kupili laško, naravno da nam ne bude dosadno... dođemo na more zove me stari i pita di sam. ja kažem na moru, a on onako naivno da je vidio da sam bio doma, samo da ne zna odakle mi snaga se tako rano ustati i ići na more... whatever! bacimo se, izađemo van i zavalimo na jutarnje sunce. plaža je bila pusta osim jednog janeza koji je pecao... proudi me neka klinka koja me pošpricala vodom. oko mene slovenaca na bacanje, svi se nešto deru, vrište, skaču. piva mi se prolila, jebla majku svoju. još mi je žao... frend spava tmo u šteku. i njegova piva je partila u žalu.... dignem glavu, a ono slovenka od circa 8 banki (80ak godina) u toplessu izlazi van iz mora. scarry. u životu nisam vidio ništa gore, a vidio sam svašta... počnem vrištati ''I'm blind''. frend se probudi, a ova u međuvremenu ispari (sva sreća). ZAtim kava, p nas je rendica pokupila i odvela na još jednu kavu i doma.
Moja nona me dočeka. pita me jesam li ja u 3 ujutro lupao vratima. ja onako, uvjereno da, da to sam bio ja. kaže da je i mislila da sam to ja bio, da su oni oko jedan i po išli spavati... starci vjeruju u moj savršeni nered u sobi... feomenalno... život ide dalje, ali mi se još spava....
četvrtak, 14.06.2007.
Nekako prozračno
Ima nešto u zraku, nešto jače i od samih nas kad želimo, ali nas povede...
Što je to nitko ne zna. nije to neka tvar, ni energija. to je samo neka vrsta bivanja koja nas ujutro natjera da se ustanemo i ponovima dosadnu rutinu pranja, oblačenja, doručka, kave, škole, kave, kave, ručka... spavanja, ustajanja............. To je ono nešto zbog čega odjednom uzdahnemo i zamišljeno pogledamo svojim vučijim očima poput janjeta. To je ono zbog čega vrijedi biti i ponavljati uvijek istu dosadnu rutinu.
Jedan je mudrac rekao da je to ljubav.
Teška riječ, ljubav. Kome li je pripisati? Ne, neću bit još jedan eggocentrični pisac koji misli samo na sebe i svoje osjećaje. neću je pripisati sebi. Uostalom, ja se ne želim ustati svako jutro, popiti bezbroj kava, srediti se za školu koju ne volim, pojesti, biti u onoj tamnici u koju samo na reklami i štićenici i zaposlenici idu nasmiješeni, opet se vartiti kući i zasati. To nisam ja. Ja nisam ljubav. Ja nemam janjeći pogled ni vučije oči. Na kraju krajeva, nemam ni u koga gledati, a i kad bih imao ne bi mi se dalo. Ljepše je u snovima. ostati zarobljen u nekoj polujavi gdje je sve realno, da osjetiš svaki bol koji ti nanose muhe truleži. ostati negdje zarobljen u tami gdje te nitko n prepoznaje, gdje te ljudi me gledaju u oči svojim oštrim pogledima kada prolaze kraj mene. Ne, ja nisam ljubav.
Želim se služiti njuhom. Želim omirisati neki cvijet, dim opijata u daljini donešen laganim maestralom... Valovi nekoliko metara od mene gdje sam sam. centar pažnje negdje na pučini koju čujem kako se približava pa udaljava.
nirvana
lanena košulja nebitne boje. niti toliko crvena niti plava. više onako, kao miris cvijeća neke boje. Niti ona nije stvarna. To se ja pravim da mi je toplo i komotno. kamenje me žulja, osa me jede, neki ludi vjetar pijavica mi siše krv iz rana. roj zujećih pčela oko onog mirisa zumbula.
san je divan. java je problem. u snu imam razloga da ostanem, ali u javi samo me strah mori kad vidim kako su drugima želje okrenule leđa. nije bitno kako ću i što ću. više jednostavno neću.
utorak, 05.06.2007.
osmjeh
Mržnja
Oholost
Smrad i prijezir
It tvojih očiju izvire novi Shakespeare
Sram te nije
I ne mora biti
Petu poljubi Bogu našemu
Okreni očima i prekriži zrak
To je bitno. prekriži zrak
Na testu stoji diskriminantna pogreška
Štreberski i jadno
Ulazak u nirvanu smiraja
Ali sve je dobro dok stojiš mirno
Tvoja manitija crna sa bielom trakom i maramom
Nisi časna, već kurva koja glumi za mušteriju
Okerni list i svi ti se dive
Oči su tvoje plave i sjetne
Nitko više ništa ne zna
Nečastivi se podsmjehuje
Iza tvojih ravnih zubi
Kako li je život lijep
Pa ipak mrsk i ohol
Smrdljiv i prijeziran.
