Nedjeljno razmišljanje Peta nedjelja korizme A: Ez 37, 12-14; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45 Kroz sva tri nedjeljna čitanja se provlači tema smrti i uskrsnuća na novi život. Ezekiel je svjedočio o smrti naroda. Pavao govori o duhovnoj smrti. Evanđelje govori o Lazarovoj smrti. Pitanje je dopuštaju i prepuštaju li kršćani da smrt (mržnja, zavist, grijeh itd.) vlada njihovim životima? Današnja čitanja se ne zaustavljaju na tome. Bog nudi nešto novo - on nudi novi život.... Ulomak iz proroka Ezekiela je zaključak i tumačenje viđenja o suhim kostima koje su bile u jednoj dolini (čini se da se radi o groblju) a koje postupno oživljavaju. Suhe kosti predstavljaju Izraela dok je bio u progonstvu, a oživljene kosti Izraela nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Standardna proročka tvrdnja »ovako govori Gospodin« govori o kakvoj se stvarnosti radi; naime, bez obzira koliko povratak iz sužanjstva izgledao nevjerojatan, on će se zasigurno dogoditi, što potvrđuju i završne riječi: »znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.« Zanimljivo je uočiti da tekst pravi prijelaz sa suhih kostiju na grobove: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova.« Taj prijelaz pokazuje da se već u Ezekielovo vrijeme javlja početak očekivanja općeg uskrsnuća u posljednji dan. To očekivanje će se još više razviti u kasnijoj apokaliptičkoj literaturi. No u tom tekstu nije naglasak na budućem uskrsnuću, nego na radosti zbog povratka iz sužanjstva. Taj povratak je poput uskrsnuća iz grobova. Bog je taj koji ima vlast nad životom i smrću, nad povratkom i obnovom. Štogod on obeća, to će se i ostvariti. Jezik novozavjetnog čitanja iz Poslanice Rimljanima ima dvije razine. Prva je uskrsnuće od mrtvih koje se primjenjuje na Krista. Bog je Isusa uskrisio od mrtvih po svom Duhu. A i kršćani su po krštenju primili istog onog Duha koji je Isusa uskrisio. Druga je razina obnova naroda Božjega na novost života. Prvu razinu, tj. razinu uskrsnuća, kršćani očekuju. Po krštenju vjernici su primili Duha i to je početak i jamstvo uskrsnuća. Ljudsko tijelo se raspada i propada, no Duh je znak i jamstvo života... Ograničenja ponekad ljude navode da se otuđe i odmaknu od Boga. S druge strane, život u duhu usmjerava prema Bogu; takav život je jedan oblik jedinstva s Bogom. A to je i temeljni naglasak tog ulomka: oni koji su u jedinstvu s Bogom bit će dionici uskrsnuća. Oni koji žive u Duhu, posjeduju Krista koji živi u njima. Kršćani nisu izuzeti od smrti, no uvjereni su da grijeh i smrt nemaju zadnju riječ. Uskrsnuće Lazarovo zbilo se na vrhuncu Isusova djelovanja. Isus je na putu za Jeruzalem, i nedugo nakon tog čuda slijedit će razapinjanje... Mnogi smatraju da se središte cijeloga Ivanova evanđelja nalazi u recima 25-26: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.« Samo ime Lazar je skraćenica od imena Eleazar, što znači »Bog pomaže« tako da ime upućuje na događaj koji će se zbiti s tim čovjekom. Isus ističe da naglasak te zgode nije smrt Lazarova, nego proslava Boga i Sina Božjega. Prije same zgode Isus govori o danu i noći, i ta se izreka može shvatiti na tri načina. Prvo je očito značenje: tijekom dana čovjek vidi kuda hodi; tijekom noći čovjek posrće i pada. Drugo značenje je: svjetlost nije vanjska stvarnost, nego nutarnja. Nutarnje svjetlo je ono koje čovjeka usmjerava, a ne toliko vanjsko, danje svjetlo. Čovjek posrće ako nema nutarnjeg svjetla. I treće značenje je: svjetlo predstavlja Krista. Kršćani će biti sigurni dokle god ostanu povezani s Isusom; ako ga napuste, riskiraju da posrnu i padnu. Glas Koncila, broj 10 (1759), 9.3.2008. http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=13742&PHPSESSID=1ba9fc900f3faaad97e218f0be76d825 |