Tužna sudbina Vlatke Pokos Ovih dana osvanuo je u jednim novinama, ponovno uz ime Vlatke Pokos, naslov: Pobačaj na Sv. Duhu? Premda je na kraju rečenice upitnik, nema sumnje da urednik želi sugerirati blasfemiju kako je po Duhu Svetom moguće ne samo začeće nego, eto, i – pobačaj! No urednički trikovi i podvale pri opremanju novinskih tekstova posebna su priča. U ovoj priči važnija je tragedija jedne, ako se ništa ne promijeni, po svemu dosad sudeći - tragične životne sudbine. Mediji su izvijestili da je Vlatka Pokos prije desetak dana u zagrebačkoj bolnici "Sveti Duh" izgubila bebu. To ne znači da je kao djevojčica izgubila lutku, nego je to eufemizam za – spontani pobačaj. Priznajući da je u teškom stanju, plačući se ispovijeda Jutarnjem listu (15.11.07.) te kaže da više nije ni razočarana, nego jednostavno – izdana te se zato osjeća beskrajno tužna. Ja je iskreno žalim i s njom suosjećam, ali ne znam koliko će oni koji su se godinama s užitkom zabavljali njezinim medijskim skandalima, sada imati razumijevanja za njezine nove medijske muke i šokiranost spoznajom da o njezinoj intimi netko može pisati i razvlačiti po naslovnim stranicama. "Jer, radi se o ljudskom biću. U ovom slučaju o meni. Ja nisam slika u novinama, ja nisam lutka s naslovne strane, ja sam živo biće od krvi i mesa. Živo biće koje sada pati", objašnjava Vlatka, zaboravljajući da je upravo sve to dosad bila i od toga živjela (zajedno s medijima). Ipak, svatko normalan, pa i barem dio onih koji su se zgražali njezinom "sapunicom", imat će razumijevanje za njezinu bol i kukanje da je proljetos izbačena iz svog doma, da su je izdali ljudi što su joj se predstavljali kao najbolji prijatelji, da je žena koja živi od svog rada i to u podstanarskom stanu... itd. Lako je razumjeti i njezina pitanja kakvi su to liječnici "koji detaljno informiraju novinare o tome što je netko kod njih radio i gdje je nestala liječnička etika?" te "jesu li svjesni što su napravili izdavanjem liječničke tajne?", ali je jako teško razumjeti njezinu primjedbu da joj je život postao svojevrsni Big Brother, a da ona to nije ni željela ni tražila. Jer cijeli je njezin dosadašnji život bio svojevrstan "show Velikog brata" u kojem je ona zdušno sudjelovala (i bila plaćana za to). Naravno, mnogi ne znaju da se Vlatka sada nalazi u specifičnom stanju i raspoloženju, koje poznaju samo žene koje su prošle to iskustvo (o čemu se rijetko piše i govori). A to je fenomen koji se zove POST ABORTION SYNDROM (kratica je PAS). Riječ je o skupu psihičkih simptoma koji mogu nastupiti kao posljedica doživljaja pobačaja/abortusa. Njime su u prvom redu pogođene žene, ali i muškarci, pa i liječnici i njegovatelji. Premda je Post-Abortion-Syndrom širom svijeta znanstveno obuhvaćen, istražen, pa i predočen javnosti, o tome fenomenu postoji prava pravcata zavjera šutnje. No o tome ću drugom zgodom. Ne želim nikoga osuđivati, pa ni ovu nesretnicu, ali njezin slučaj potiče na razmišljanje i upozorava koliko će još desetaka tisuća žena doživjeti takve tragedije, a da nikada njihova priča (kao opomena drugima!) neće dospjeti u javnost, jer nisu zanimljive Velikom bratu! Zapravo, to se potpuno izvan interesa medijâ događa svaki dan u svim našim bolnicama odnosno rodilištima – golem broj spontanih pobačaja! Zašto? Zato što se, prvo, današnje žene već od djetinjstva ne odgajaju za majčinstvo. Nova bolesna pedagogija djevojčicama "otima" lutke iz ruku i daje im muške igračke. Usmjerava ih u tzv. muške i grube sportove, "masira" ih i indoktrinira tzv. ravnopravnošću spolova... itd. – svi bi trebali postati mali bezspolni "teletubbiesi"... Naravno, nije time uništena njihova tjelesna sposobnost za majčinstvo, ali je već stvorena podloga za razvratan seksualni život i trovanje svim (ne)mogućim vrstama kontracepcije! A upravo su žene na estradi izložene tom antimajčinskom teroru. Menageri im sve uvjetuju te moraju to potpisati u ugovoru. Dijete "opterećuje" estradni život žene i može joj "upropastiti karijeru"... I onda poslije, posebno kod onih koje stalno odgađaju majčinstvo, kada nakon svih pobugnih "tretmana" požele roditi dijete – jer majčinski poriv ne umire tako lako – ništa ne može niknuti na "loše pripremljenu terenu". Slikovito rečeno, uzalud je očekivati urod pšenice na njivi koja je prethodno natapana sumpornom kiselinom! Ali, slava i lagodan život, užici i medijski "zvjezdani trenutci" potpuno zasjenjuju razmišljanje o tome – a godine prolete kao tren! I na kraju, sav hod po rajskoj stazi estradne slave (ovdje ne mislim samo na pjevačice, nego i na glumice, manekenke, itd...) mnoge dovede do – vrata pakla! "Postala sam paranoična. Ne izlazim iz kuće, osim kad idem na posao. Zlo mi je od svega što mi se događa i to ne mojom krivnjom. Izgubila sam vjeru u etičnost i moral ljudi, izgubila sam vjeru u pravosuđe", žali se duboko razočarana i povrijeđena Vlatka. A nije isključeno da će se jednom (ne daj, Bože, nikome!) pred tim "vratima" naći i Severina, i Danijela, i... i... Na kraju, tužna Vlatka postavlja važno pitanje: "Može li me više uopće netko zaštititi?" Može, Vlatka, može - samo i jedino Isus Krist! Ali potrebno ti je obraćenje, moraš se odlučiti na ono što je učinila Marija Magdalena. Jer, jamči nam Biblija, osim Isusa Krista "nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti"! Zašto ne pokušati prije nego bude kasno! Da je moguće vratiti se s ruba ponora potvrđuju milijuni iskustava, a na poseban način tisuće obraćenika! |