evill angell
Prokleti alkohol
I tako smo ja i moja Mare nastavile plesat u nadi da ćemo barem noćas «ulovit» nešto dostojno naše veličine, nadale smo se da će se i nama jednom posrećit. Plesale smo, i plesnim pokretima zavodile mladiće koji su nas upijali pogledima. Pokretima ruku, prstiju, bokova širio se takav seksipil, da smo čak i primjećivale kakvu pažnju plijenimo sa muške strane. Čak smo primijetile i par ljubomornih cura koje nemaju ono što imamo mi, te zabranjuju svojim momcima da gledaj. No nitko od svih njih nije nas zadivio, nitko od njih nije imao onaj famozni x faktor koji smo mi trebale, koji smo tražile. Dosta nam je plesa, shvatile smo da je uzalud. Sjele za šank, i tada smo ga upoznale.. Bio je tako glamurozan, sa takvim stasom. Nitko mu nije uspio odoliti, ali on je izabrao nas, zamislite, NAS. Obuzela nas neopisiva sreća, dobile smo ono što smo tražile, ono što smo čekale, ono što smo već dugo željele. Obuzeo nas je u potpunosti. Kad je učinio što je namjeravao s nama, otišao je, napustio nas je. Kažu da nakon kiše dolazi sunce, ali trenutno je drugačija situacija. Dugo je sjalo sunce, pa je odjednom pala kiša. No, kako god, bitno je da smo dobile što smo htjele, da tako je, to je bitno. No nešto se događa s nama. Totalno smo se promijenile. Pričamo besmislice, radimo ono što inače nikad ne bi radile, nikad ne bi dopustila da me ljubi netko nepoznat. Čekaj malo, stani, tko si ti, zašto to radiš? To su riječi koje sam konstantno ponavljala, ali, postoji veliko ali.. Ponavljala sam ih u sebi. Nisam mogla glasa izustit. Cijelo vrijeme sam se smijala, dok me on dirao, ljubio, ma fuj. Kako sam mogla. No nisam se samo ja tako ponašala. Isto to je radila i moja Mare. Što nam se događa??
U tom nekom vražjem trenutku otišle smo, ali, nismo same, otišli smo sa tom dvojicom koja su nas ljubila, grlila. Otvorim oči i već smo u autu. Zašto me nitko ne čuje? Zar ne vidite da ne želim ovo. Vozili smo se tako dugo.. dugo..
Probudila sam se, u bijeloj posteljini. Gdje sam? Pogledam oko sebe, nema nikog, sama sam u toj bijednoj jednoličnoj sobici, potpuno sam sama. Gdje je moja Mare? Gdje su ona dvojica s kojima smo se vozile? Zvali su se Brzina i Adrenalin.. Gdje su?
Na to se pojavi moja majka, nju prepoznajem. I tada mi je počela pričat.. Onaj kojeg sam upoznala zajedno sa Mare, za šankom, bio je Alkohol. Pod njegovim utjecajem počele smo se ponašat na način koji nam nije do tad bio poznat. Upoznale smo Brzinu i Adrenalin. Iako nismo htjele, pošle smo pod utjecajem Alkohola i sa promilima u krvi smjerom Brzine i Adrenalina. Našli su nas u provaliji. Mene su uspjeli spasit, iako su oštećenja velika, a moje Mare više nema, nema je..
Prokleti Alkohol!!
