slika: digital art

Ujutro se molim:

„O, Bože! Daj mi znati ono što sam sposobna znati i daj mi povjerenje, da iza svih događanja, bez obzira koliko bolnih i nevjerojatnih, postoji razlog iz koga proizlazi samo dobro.“

„Dali smo ti i hvala ti što si to prihvatila“, a zatim me se upućuje, da kod sebe razvijam šalu i veselje, da bi se potpomogao razvoj duha. Kaže mi se da i kokoš ima više duha od mene na što se ja veselo smijem. Pitam koliko više kokoš ima duha od mene?, a odgovor stiže „65“%.” Pitam koliko je kod mene razvijen duh. Dobivam odgovor, da bih se ja stidjela pa me neće povrijediti. Kaže mi se kako nema brojki i ja razmišljam, da mi je potrebna pomoć kod razvoja duha, a onda se prisjećam da sam ovaj isti razgovor već vodila sa Bogom.

Probudila sam se u 03:20h i ne mogu spavati. Mom suprugu je vruće i on odlazi spavati u dnevni boravak. Ostajem sama u sobi, uzimam bilježnicu i čitam o prethodnim viđenjima u ovih zadnjih par dana. Sve mi to izgleda čudesno, neshvatljivo i neprihvatljivo, ali ne želim o tome više razmišljati. Namještam se udobnije da zaspim, ali ne mogu. Počelo me je boljeti lijevo uho. Stavljam svoju ruku na uho i osjećam se malo bolje.

Misli mi lutaju i ja razmišljam o mom mužu i našem suodnosu. Kako ću mu ovo reći što mi se događa, a da me on razumije i ne ismije? Nemam potrebne riječi i ne znam da li bi me razumio. Razmišljam kako smo nas dvoje zatvoreni jedno prema drugom i kako kao muž i žena ne funkcioniramo dobro. Pitam se kad smo se to udaljili jedno od drugog i shvaćam, da se nikad jedno drugom nismo iskreno ni približili. Svatko je ostao sam sa sobom i svojim tajnama koje između nas stoje kao nepremostive prepreke. Umjesto da budemo jedno drugom najbolji prijatelji, postali smo si najgori neprijatelji. Živimo bez povjerenja i poštovanja jedno prema drugom, a nismo se ni prihvatili na ravnopravnoj osnovi.

Kad sam se udala za muža, odmah sam ga stavila na pijedestal iznad sebe i bilo kakvih mojih osobnih potreba bez njegovog pristanka. On je rijetko kad od mene tražio pristanak za svoja djela. Radio je kako je htio i ponašao se kako mu se sviđalo. Taj odnos među nama traje godinama. Pitam se gdje je isparila ona ljubav koja nas je spajala i shvaćam, da tu istinske ljubavi nikad nije ni bilo.

U početku našeg suživota bila sam zaluđena sa mojim suprugom nadajući se, da će mi odgovoriti slično ili bar sa mojim osjećajem da mu je stalo do mene i moje dobrobiti, ali to nikad nisam doživjela od svog muža. Doživjela sam osjećaj neprihvaćanja sa njegove strane i on je sebe odmah stavio na pijedestal i tako je dvostruko vladao sa mnom.

Prisjećam se otkad je među nama zavladala šutnja i nepovjerenje i zašto. Vrlo brzo dolazim do istine. Od onog dana kada je prvi put prema meni zauzeo agresivan stav, a to je bilo već nakon par mjeseci zajedničkog suživota. Bože, kako je bijedan bio moj život, dok sam ga živjela sve ove godine u podnošenju raznih vrsta agresivnosti, najčešće psihičke prirode! Mislim o tome kako živimo u laži jedno prema drugom, bar ja lažem njega i sebe, da je u ovom odnosu kao sve u redu, dok samo podnosim ni sama ne znam zašto takvo ponašanje.

Jasno mi je, da to nije samo naš bračni odnos. Većina čovječanstva živi u nerazriješenim muško-ženskim odnosima neravnopravnosti spolova. Skrivanje misli, riječi i osjećaja je postao opće prihvaćen pojam. Sa gorkim okusom u ustima shvaćam, da je ovakav način suživota čista laž. Zašto ne vidimo ili nećemo vidjeti tu istinu, pitanja su koje si postavljam.

Obzirom da ne znam odgovor, počinjem meditirati i slati poruke za neovisnost o pušenju, pijenju alkohola, drogiranju, iskreno zabrinuta za stanje na Zemlji među ljudskim rodom. Muški rod je mnogo podložniji ovim ovisnostima, nego ženski. Zaključujem, da baš nemaju odgovornosti za ispravan način života i još se nameću, da su neki gospodari, a ne mogu gospodariti ni sami sa sobom.

Čvrsto odlučujem, da ću od danas svoj život uzeti u svoje ruke i više nikad svom suprugu neću dopustiti, da se prema meni ponaša agresivno i sa nepoštovanjem mene kao žene, majke, domaćice i djelatnice koja obavlja većinu poslova u našem zajedničkom kućanstvu.

U međuvremenu, osjećam uključenje mog trećeg oka i dolazim u doticaj s unutarnjim vodičem koji moje molitve i misli prosljeđuje u eter. Smiješim se zadovoljna, da su te poruke odaslane i namještam se da konačno zaspim, ali gle čuda! U sobi mi je Bog! Nije me čak ni strah. Prilazi mi sa povjerenjem.

Svjesna sam, da uravnotežuje energije unutar mene kroz moje unutarnje organe, dok me preplavljuje ogroman osjećaj nepoznate energije. U tom razdoblju nisam se ni pomaknula, a on je već nestao. Ponovo uzimam bilježnicu, da to zabilježim, a on se javlja i kaže: „Još sam u sobi.“ Pokrivam lice rukama i ne gledam više je li ili nije netko ovdje

Pitam se začuđeno: „Što se to događa?“
Odgovor dobivam: „Došla ti je ljubav na vrata.“

U to zvoni sat mužu za posao. Gasim svjetlo, a poruka stiže. „Još sam tu, ljubavi moja.“
„Ljubavi moja”, odvraćam ja šaptom.“
„Konačno si to rekla, sad mogu ići.“
“Idi sretno!”, odvraćam.
„Bez poljupca.“

Ne odgovaram ništa, dok osjećam lagani dodir na usnama. Usne mi bride kao da su ljubljene satima.

Obzirom da ne čujem muža, idem ga probuditi i sva zbunjena vraćam se u sobu.

Pitam se jesam li sve ovo umislila?
Poslije toga isto jutro doživljavam još dvije posjete, svaki put još uzvišenije energije, ako uopće može postojati uzvišenija od one prve. Kroz svaku novu i posjetu doživljavam i novi preobražaj, dok mi u mislima prolaze riječi: Otac, Sin i Duh Sveti.

Pitam se je li to podizanje energije duha? Odgovor stiže, da to nije podizanje energije Duha, već začetak energije Duha.

„Pazi ga, odgajaj ga i voli ga. Uči ga ljubavi, poštenju i dobroti. Neka se zove Slavko i neka pronosi slavu Duha kuda god se bude kretao na Zemlji i Nebu.“

Dok u moje srce dolaze toplina i sreća, osjećam kako me plamen te uzvišene topline svu obavija. Dok ja razmišljam gdje ću naći odgovor za ovo stanje, a on stiže: „Odgovor ti je u Božanskoj ljubavi.“

Razmišljam o prijašnjim događajima povezivanja sa Božanskom ljubavlju za koju ne znam kako sam je shvatila i jesam li je stvarno prihvatila? Na pamet mi pada, da dolazi do sinkronizacije i ujedinjenja između energija podsvijesti, svijesti i nadsvijesti. Ne znam uopće otkud mi ti termini. Njihovim sinkroniziranim djelovanjem dolazi do ujedinjenja kroz obred začetka novih energija mojih nevidljivih tijela, duhovnog, mentalnog i osjećajnog. Svaka od ovih energija ima svog dvojnika u fizičkom obliku. To su osobe koje su mi kroz život bile najbliže, a koje nisu sa mnom u prisnoj rodbinskoj vezi. Dok mi se daje na uvid ta spoznaja, mojim grudima prolazi golem uzdah olakšanja i pri tom me obuzima zadovoljstvo samom sobom i sa time što sam imala priliku sresti te ljude koji su mi dali svoju energiju kroz koju sam spoznala ono što mi je dato za znati.

Razmišljam o nebeskoj hijerarhiji i shvaćam, da se sa mnom godinama radi, ali ja nisam bila prijemčiva za osvještavanje te spoznaje. Silna su to bića! Kako su samo dobri, strpljivi i što sve mogu učiniti sa ljudskim iskustvima, a odgovor stiže:

„Bez vas mi ne bismo ništa mogli. Vaša ljubav i dobrota, vaša otvorena srca prema nama pomogla su da to sve možemo provesti na fizičkoj razini i zadovoljstvo je obostrano.“

… i dok mojim grudima prolazi drugi duboki uzdah, glas kaže:

„Ne uzdiši, Anđo! Od danas osjećaj samo ljubav i ljepotu. Ti ih širiš.“

… i dok mojim grudima prolazi treći duboki uzdah, glas kaže:

“Volite se, ljudi, poštujte se, ljudi; održavajte miroljubivost, ljudi; ljubite bližnjega svoga, ljudi; poštujte sve životinje, biljke i minerale, zemlju, vodu, vatru i zrak, oni su vas spasili, a eter vas je pročistio. Bog vam je dao blagoslov, da ostanete živjeti na ovom planetu i da sa njim mudro upravljate, uvijek pamteći da vas Božje oko prati na svakom koraku noću i danju.“

12 sati noć, 12 sati dan.

„Anđela, boginjo sreće, ljubavi, Ratharani, ti si našla svoju sreću. Srest ćemo se opet na nekom drugom mjestu u neko drugo vrijeme kada će nam sudbina biti naklonjenija“ i ja počinjem plakati.

„O, Ratharani! Tvoje suze me peku. Ne plači ljubavi moja.“

Pitam se, tko sam ja?, a odgovor stiže: “To se pitao i Isus. Pronaći ćeš odgovor u svom srcu.“

Pitam, tko si ti?“

„Još ne znaš tko sam?“

Kako moj ograničeni Um sve ovo može shvatiti, a odgovor stiže.

„Nema granica. Sve je beskonačno, sve se rađa i umire, samo duša, Ratharani, je vječno živo biće koje uvijek traje. Zbogom, ljubavi moja.“

“Bog je jedino u što od sada vjerujem. Hvala Ti za sve, Bože Svevišnji. Tvoje oko neka me i dalje slijedi. Molim te, imaj me uvijek u svom vidokrugu. Želim Ti samo služiti dobro i voljeti Te svim srcem kao što si me poučio.”

Odgovor dobivam, da je poruku primio i da prenesem ovo Zemljanima. „Neka se zna kako je meko srce Božje prema njima kada se odriče svoje ljubavi za nedostojne Zemljane.“

Zbunjena sam. Sad ne znam gdje je Bog. Taman sam pomislila, da je on u meni u mom srcu, a on se javlja negdje izdaleka. Gdje se On stvarno nalazi, u meni ili izvan mene? Uvijek sam mislila, da je Bog negdje daleko, a sada sam imala osjećaj kako je on tu u mom organizmu i da se njime kreće kao nekom unutarnjom orbitom. Predstavlja mi se kao Krišna i upravlja planetom Zemlja.

Ovo viđenje mi je dato u jutarnjim satima. Popodne dobivam uputu, da radim na istini.

Rebalans istine je:
- 10% neistine,
- 30% poluistine i
- 60% čiste istine.

Toliko istine treba biti u pročišćenju svih populacija.

U 14:02h spoznajem, da u ovom razdoblju željeznog doba koje je jedno od četiri razdoblja koja proživljava čovječanstvo, osobno živim 54. život na Zemlji, a 35. života provela sam svjesna Boga, 14 života provela sam sa jednim od svojih pomagača, a 4 života sa drugima. Promišljam, tko smo mi i kakva je naša uloga ovdje? Je li to promicanje duhovnosti?

Dok ja o tome razmišljam opet imam vezu sa Bogom i on mi kaže.
„Sjetila si me se, Ratharani. Sada možeš pročistiti te živote.“

Shvaćam, da sam gladna i da danas nisam ništa jela, a odgovor dolazi: „I nisi trebala ništa jesti, dok me se ne sjetiš. Ja sam ti i ti si ja“.

Kad već imam vezu sa Bogom pitam, da li se Bog u čovjeku rađa kada se napravi rebalans svog života, a On kaže: “Ne. On tada šalje svoga Sina, da vlada tim planetom, a on budno i dalje sve nadzire. Taj planet je tada u posebnoj Božjoj milosti.”

Razmišljam kako trebam negdje potražiti nekakvu literaturu koja bi mi sve ovo mogla bar malo pojasniti i dobivam od Boga poruku, da pročitam “Bhagavad Gitu”, “Sutre” i “Vede”. Gdje da ih nađem, pitam se?”

Ostavljam doma sve poslove, popodne idem u grad potražiti te knjige. Srećem jednu Davorku iz firme za koju se sjećam, da sam joj na poslu kopirala neku duhovnu literaturu te je pitam za informaciju gdje da nađem ove knjige. Davorka me upućuje u prostorije gdje se nalazi duhovna organizacija Hare Krišna. Odlazim tamo i kupujem “Bhagavad Gitu”, a za ostale naslove dobivam informaciju, da su to duhovni spisi i da ih mogu nabaviti samo u Beogradu.

Počinjem čitati stihove iz “Bhagavad Gite” i osjećam kako je to knjiga neke posebne moći. Poklanjam je nepročitanu kiropraktičaru za rođendan, a kroz svoj dalji duhovni rad dobivam podatke o njenom djelovanju kao da sam se nekako povezala sa njenim duhovnim sadržajem.

Želim je ponovno imati u svom posjedu, ali je nema više za kupiti. Umjesto nje kupujem dvije knjige. „Nauka o Jastvu” i “Samospoznaja.“ Ove knjige mi objašnjavaju dosta toga što nisam razumijevala, ali ipak mi ne objašnjavaju moje izravno iskustvo. Više nikad ne odlazim tamo, iako mi se sviđala atmosfera i bliskost članova Hare Krišna organizacije koju sam posjetila.

Obožavanje Boga kroz pjesmu i muziku instrumenta kirtane doista je divno, ali ja sebe tamo nisam našla, a ni lik Boga nije bio kao u mojim viđenjima. Pjesmica “Hare Krišna Hare Hare” dugo mi je odzvanjala u mislima. Ponekad sam je pjevušila, a možda me jednim dijelom sprječavao i moj kršćanski odgoj.

“Bhagavad Gitu” sam naknadno nabavila i pročitala, a “Sutre” i “Vede” nikad nisam pročitala. Iako sam sve ovo doživljavala dosta intenzivno, nastojala sam ipak živjeti normalan život kako sam ga živjela i do tih spoznaja. Nove spoznaje mi u tome što više i pomažu, samo sam sama u sebi vidjela misteriju koja me privlači i odbija u isti mah. Moja radoznalost ipak u svemu tome prevladava i tvrdoglavost da istjeram stvari sa sobom na čistac. Željela sam žarko znati što je istina, ono što sam do sada živjela ili ovo što mi se sada otkriva.

Dok ja uporno zahtijevam od Boga istinu, dobivam poruku da se odgovor nalazi u mojim snovima. Tu se ne slažem sa Bogom. Dolazim sa njim svjesno u konflikt. Taman posla, da ću odgovor naći u snovima, tko još vjeruje u snove i tko ih zna dešifrirati? Ja to sigurno ne znam. Kako ću tamo naći odgovor, kad su snovi skroz zapetljani. U njima mi se nešto govori o kućama i rodovima, da se pojedini snovi datumima pisanja poklapaju.

Čitam snove, pokušavam nešto shvatiti, ali istini za volju ne shvaćam ništa. Možda tek tu i tamo neku mrvicu i shvaćam. Tamo mi se govori, da svaki san mogu gledati četvorostruko i da se oni nadovezuju jedan na drugi. Jasno se može iščitati, da je poremećeni odnos muško-žensko i da je taj postotak 67% Više na svijetu ima žena, nego muškaraca i da žena treba lijegati na desnu stranu poslije intimnog odnosa radi začeća muških potomaka. U ovo nimalo ne vjerujem. Toliko znam, da spol ne zavisi od žene, već muškarca, to je bar kemijski dokazano.

Još piše da žene u 99% slučajeva rađaju djecu Bogova, a da one to ne znaju. Time izazivaju bol Bogova, a onda me se vraća na stanje svjesnosti tog postupka kroz moj odnos i komunikaciju sa Bogom kada sam ga pitala, da želim znati čije dijete rađam. Doslovno me se kroz snove upućuje, da je svjesnost snaga razuma: „Zato smo uspjeli u komunikaciji“, kaže Bog. Istini za volju, u moju svjesnost, dok se ovo sve događa i ja sama sumnjam.

Iza toga dobivam podatak, da je psihička i emotivna bol na Zemlji bila 146% i da je vraćena u rebalans na 32%. Od mene se traži, da djelujem svojom energijom na tu bol i pri tome se uključuje rad za rebalans za životinje koji iznosi 12%, a treba ga vratiti na 7%. Biljke u rebalans na 4%, a za čovjeka povećati na 35%.

Kaže mi se, da biljke osjećaju drugačiju bol, a to je bol nepravde prema njima. Tu su mi se kao ljudskom biću postavljala mnoga pitanja odnosa između biljnog, životinjskog i ljudskog svijeta koje ja nisam zapisala, jer ih se nisam mogla svih sjetiti. Uglavnom, pitanja su se odnosila na čovjekovo postupanje prema biljkama i životinjama sa sugestijom, da se taj način mora promijeniti kako bi svi mogli živjeti u ravnoteži.

Poslije toga mi se ukazuje na neravnotežu između ljudi, životinja, biljaka i insekata. Posebno se naglašava krpelj kao vrlo otrovan i tu se dopušta upotreba otrova i protuotrova i daje mi se recept koji je za zemlju i zrak. Kaže se, da zemlja proizvodi krpelje i da su oni otrovni za ljude, životinje i biljke. Biljke same proizvode neškodljiv protuotrov, a životinje i čovjek su nemoćni pred tim otrovom pa nisu ni svjesni njegovog djelovanja. Njihov otrov djeluje na mozak i neznanje u ljudskoj svijesti. Za obada mi se kaže kako je također vrlo opasan za životinje. On kod životinja truje mozak te stvara pri tome i poguban otrov za ljudski mozak kada jedu životinjske proizvode.

Od svega što sam vidjela, čula i osjećajno doživjela u ovom uravnoteženju, ostajem jako začuđena. Mislim o tome, koja su to saznanja u međusustvaranju kada zajedno funkcioniraju biljni, životinjski i ljudski svijet i kažem im: “Na Zemlji, kada se dođe do ovakvih spoznaja, te spoznaje se moraju braniti dokazivim tezama i protutezama i jedva da bi i pola istine došlo na vidjelo poslije spoznaje nečega. Kako da ovo prenesem ljudima?”

„Kad vi ljudi dođete do nekog saznanja istine, neke poštene odluke, napadaju vas demoni svih vrsta i ne daju vam da to prodre u vašu svijest. Oni znaju, ako vi dođete do saznanja, da se oni neće moći razmnožavati i širiti svoje sjeme zla. Pohotu, mržnju, požudu, pokudu, neznanje, nestrpljivost i sve negativne obrasce koje ste do sada nesvjesno koristili, u svijest su vam usađivali ti demoni, a oni su vršili svoje orgije u vašem organizmu, umu i razumu.

Jedino kroz što oni ne mogu djelovati, to je vaše sjećanje kroz mnoštvo života Božanske iskre svijesti u vama. Tvoje prisjećanje te Božanske iskre, Anđo, ubilo je demone u tebi, a tvojim djelovanjem kroz ljubav, iskrenost, pravednost i miroljubivost ti si pročistila sebe i svoje prijatelje i mi smo se konačno mogli uključiti, da ti pomognemo u tome.

Nekoliko pročišćenih ljudi pa bar na kratko vrijeme, samo je to trebalo. Ostalo znaš, iskusila si i ničim to više ne možeš poreći. Ni oni ljudi koji te poznaju ne mogu poreći tvoje iskustvo.

Ostaje nam samo, da vam svima poželimo sreću, ljubav, mir i blagoslov. Sretat ćemo se i dalje u međuplanetarnim druženjima. Bit ćeš ih svjesna.
Nebeska hijerarhija!
Hvala.“


tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -