slika: Nenad Grbac

Tko sam ja, pitam se? Sad tek do mene dopire neko blijedo shvaćanje, da je sve Bog i da sve ima život koji služi jedan drugom u cijelom životnom lancu.

Razmišljajući o svemu što mi se dogodilo, osjećam se iscrpljeno i na neki način sretno što mi visak više ne pokazuje negativnosti. Svjesna sam, da je ovo početak preobrazbe mene kao ljudskog bića. Sve što sam u sebi doživjela treba provesti u djelo na fizičkoj razini. Nisam baš sigurna kako ću to postići, ali stvarno ću nastojati i dalje poboljšavati sebe. Nisam li upravo to priželjkivala, dok sam se trudila postati boljim i pozitivnijim čovjekom, a sada kad sam dobila upute, kako to mogu postići? Opet negiram znanje.

Opraštala sam sebi i drugima loše djelovanje, razvijala sam u sebi ono za što sam duboko vjerovala, da je dobro i istinito, izbjegavala sam sukobe bilo koje vrste, svjesno sam slala i prihvaćala emocije ljubavi nastojeći ne povrijediti mislima, riječima i djelima ni sebe ni druge ljude. Bog mi je svjedok, da sam nemoćno živjela u moru negativnosti dugi niz godina i podnosila i što sam mogla probaviti i što nisam. Možda se Bog stvarno smilovao na mene i pomaže mi, da izađem iz tame u svjetlo.

Tek što sam si to potvrdila, Bog mi se javlja i kaže, da sam ja pročišćena osoba i da sada radim sa drugim ljudima kako bih njima pomogla. Dobro, prihvaćam ja igru, ako sam stvarno pročišćena, idem dodirnuti muža. Kroz sve doživljeno sa njim shvaćam, da ga ipak neizmjerno volim. On mi je dugo godina uvijek bio na prvom mjestu pa onda sve drugo. Prilazim mu i ljubim ga nježno u obraz sa najvišom ljubavlju koju sam ikad osjećala u svom napaćenom biću. Samilosno kao što to nikad nisam napravila, sa iznenađenjem spoznajem, da u mom otvrdnulom srcu još uvijek ima samilosti.

Puštam muža i idem na dijagramu provjeriti opet svoje i njegove negativnosti. Ne znam što da kažem. Visak me ne sluša, ostaje na nuli. Igra li se ovo netko sa mnom ili bi ovo moje pročišćenje moglo biti istinito, opet se pitam? Uopće me više nije ni briga je li ovo istina ili igra. Ja sada veselo skačem po kući i dodirujem razne predmete dijeleći sa njima svoje veselje. Moja radost je neizmjerna. Dok me muž začuđeno gleda i viče “… joj, joj..”, ja u sebi pjevušim “Aleluja!”.

Osjećam se kao da sam otkrila formulu za spas planeta Zemlja i njegovih stanovnika. U srcu se zahvaljujem svojim pomagačima i Bogu. Poslije toga u meni se događa rebalans na svim nivoima uma i tijela. Postajem zdrava, sretna i optimistična osoba.

Uz pomoć Boga počinje moje istinsko usklađivanje i prema vanjskim utjecajima.

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

- nastavlja se -