slika: digital art

Umno stanje svijesti dobivamo od svojih predaka, uže i šire obitelji. Kakav karakter je razvila naša obitelj u okolini u kojoj je živjela, takav će biti i naš um u ovom svijetu, ali postoji to naše unutarnje htijenje sebe-realizacije koje nam pomaže, da transformiramo taj stari um prema svojoj želji i nastojanju da budemo mudriji od svojih predaka i svoj život živimo sa više sreće. Čovjek je uglavnom nesvjestan sebe i svog uma. Nesvjestan Um se veže za najbliže informacije okoline, obitelji, društva i religije. On je uskogrudan, dok svjestan um vidi kozmičku širinu. On velikodušno sva iskustva duše prostire pod noge čovjeku kao preživljena iskustva iz mnogobrojnih inkarnacija koje pomažu razumijevanju života u cjelini. Iz tih iskustava probuđeni izvlači pouku za obnavljanje života u ispravnosti.

Najteže od svega za probuđenog je disciplinirati um, da misli na što misli. U tu svrhu potrebno je stvoriti novu pozitivnu akumulaciju svijesti karakternih osobina do kojih se može doći u bilo kojem trenutku po kojoj će um početi ispravno misliti i to je neophodno napraviti kao prvi korak ka buđenju duha u ispravno djelovanje. Bez tog čina gotovo da nema nikakvog napretka prema istinskoj promjeni u istinitu, ispravnu, dobru i korisnu osobnost.

Prve pozitivne osobine koje sam osobno naučila su bile one koje sam mogla napisati bez ikakvog predloška, zatim sam naučila duhovne vrijednosti svoje religije pa pet ljudskih vrijednosti od indijskog duhovnog vođe Sri Satja Sai Baba:

1. ISTINA,
2. MIR,
3. ISPRAVNOST,
4. MIROLJUBIVOST,
5. LJUBAV,

a zatim 12 Kvaliteta duha:

1. zdravlje,
2. radost,
3. smirenost,
4. ljubav,
5. ravnoteža,
6. pravičnost,
7. samodisciplina,
8. snalažljivost,
9. stabilnost,
10. duhovnost,
11. pokretljivost,
12. međuzavisnost.

Te osobine su bile moja prva svjesna pozitivna svijest. Gdje god sam čula ili pročitala pozitivnu riječ, bilježila sam je na papir i nastojala trajno upamtiti.

Postoji vjerovanje u duhovnom razvoju, da se pojavi učitelj kada je učenik spreman na istinsko učenje o sebi, a ni ja po tom pitanju nisam bila iznimka. Srela sam ne jednog, već nekoliko živućih učitelja koji su kao i ja koračali kroz fazu prosvjetljenja. Neki od njih nikad nisu izašli iz ludila prvih uvida u istinu neki su djelomično izašli pomažući si sa duhovnom filozofijom ezoterijskih znanja od kojih su najpopularnija ona iz Indije: Bhagavad Gita, Učenje Sri Sathya Sai Baba, Reiki, liječenje bojama, radioestezija, meditacije i još mnoga druga ezoterijska učenja bila su im vodiči u ispravan način života.

Danas s odmakom od dvadesetak godina želim se zahvaliti svima njima što su mi bili oslonac na ulasku u duhovna znanja.

Jedan Učitelj me držao nad bezdanom svoje i moje bolne duše, drugi mi je pokazao put izlaska iz tame, a treći mi je pokazao pravi put u duhovnost. Zlo i dobro uvijek igraju svoju zanosnu igru u duši ljudskog bića koja se zove mržnja, žudnja, ljutnja, tuga, ljubav, ispunjenje, smirenost i radost.

Rade Lekić, oni koji ga poznaju okarakterizirali bi ga velikim čudakom. Stihovi iz njegove pjesme koje navodim bili su mi nit vodilja u preobražaj.

„Dato ti je sa svrhom nekakvom
to razumjet’ nije uvijek lako.“

Razgovori sa njim bili su mi vrlo korisni. Rade Lekić mi je govorio o velikom radu na svojoj duši. Niži oblik života koji je duša odradila bio je gotov. Sada je trebalo stvarati viši oblik samog sebe. Ponekad nespretno, a nekad sa razumijevanjem slušala sam svoje Učitelje i nastojala prihvatiti znanje i sugestije koliko i kako sam mogla.

Rade Vignjević nije preživio tamnu noć duše. On nije imao ruku Učitelja za koju bi se uhvatio i isplivao iz ludila prosvjetljenja. Pomagao je drugim ljudima da bi pomogao sebi, ali nije uspio prebroditi krizu ludila koja zahvati probuđenog čovjeka. Čovjek tada shvati, da je sam na svijetu i da ga nitko nije naučio kako će preživjeti krizu morala kojeg nema ni u kome u obitelji, okolini, društvu i religiji, a najmanje ga ima u onom tko vidi sebe i svoje djelovanje kroz istinu. Neka Bog bude dobar njegovoj duši.

Ante Štajduhar je taj duhovni Učitelj koji mi je pokazao put u istinsko duhovno znanje. Svi ovi ljudi su obični ljudi iz moje okoline koji su mi prvi pružili ruku spasa. Istina, tražila sam pomoć. Bilo je još puno učitelja koji su mi se pojavljivali u snovima i vizijama i usklađivali moju rascjepkanu nutrinu. Bile su to meni nepoznate ljudske duše koje su se pojavljivale u mojim snovima i vizijama. Da nije bilo njih i njihovog vodstva kroz moje intuitivno shvaćanje istine, nikad ne bih izašla iz stanja buđenja u stanje osviještenosti.

Kad se doživi prvi impuls prosvjetljenja, uspostavi se odnos sa Bogom. Probuđeni adept misli, da komunicira sa Bogom, ali zapravo ne zna sa kim komunicira, jer se svijest višestruko ubrzava, a informacije pljušte kao kiša sa svih strana. Probuđeni više ne zna čije su to informacije i otkud dolaze, jer on čuje i osjeća sve što se u njegovoj blizini događa ili se događalo, ali ima informacije o svemu što se događa na planetu Zemlja, u tlu, zraku i vodi sada, što se događalo prije prosvjetljenja i što je ljudskim djelovanjem kao posljedica kreirano za budućnost.

Njegova bol i beznađe su i bol i agonija planeta Zemlja, ali ne zna još dobro razlučiti što je prošlost, a što budućnost. Njemu je sve “sada”. Neopisiv strah vlada u njegovom biću, a najveći strah mu je od smrti i osjećaja nemoći ili da će netko saznati sve što on zna i ubiti ga, da se ne otkriju istine svjetskih moćnika koje su jako opasne za znati. Usput dobiva i poruke kako da pomogne sebi, ali ne zna kad i kako da to sve posloži, jer svjetovni život teče svojim ritmom u kojem ima i druge obveze prema sebi, obitelji, poslu, okolini, a tu je religiozno stanje svijesti koje je suprotno od onog što probuđeni vidi.

Gledajući sada iz ovog kuta, mislim da je lakše ženi kad doživi prosvjetljenje, nego muškarcu iz razloga što žena ima više iskustava raznih vrsta, a i ugrađena joj je kroz odgoj odgovornost prema životu i opstanku njenog potomstva.

Kad čovjek doživi prosvjetljenje on se hvata za svaku slamku duhovnosti koju je kroz život upoznao, a tu je među prvima molitva nepoznatom Bogu u kojeg konačno počinje svom svojom dušom vjerovati. Samo to i potraga za spoznajama drugih ljudi prosvijetljenom ostaje, jer sva bivša uporišta koja je imao u svojim bližnjim padaju u vodu. Bližnji su ga najviše povrijedili i lagali. Sve izdaje i prevare sliju se u jedan bolni vapaj: Bože, pomozi mi, ako te ima!

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php

slika: digital art

Danas kada pogledam u svoj život i njegova iskustva, izgleda mi čudesno to moje življenje. To je kao jedan san koji je živio netko drugi, a ne ja. Sa sjetom u duši se prisjećam tog proteklog vremena, s osmijehom na usnama i srećom, da su sva ta iskustva prošlo i svršeno vrijeme, iako se još učim iz njihovih iskustava.

Veličanstven je taj ljudski život. Izgleda kratak kad ga se proživi, a sa toliko iskustava kad se ljudsko biće probudi u istini kao da sam svaki dan živjela jedan život. Gledajući u to razdoblje i njegove veličanstvene poduke, osjećam u duši koliko sam uspjela skupiti dobrih djela koje mogu ponijeti sa sobom u sljedeću inkarnaciju, a ima ih mnogo. Uspjela sam transformirati niže energije mržnje, žudnje, ljutnje i tuge i iskristalizirati emocije sklada, harmonije, ljepote, mudrosti, ispravnosti. Propustila sam svoju dušu kroz svjetlo istine o tomu tko sam i što sam u ovom velebnom zemaljskom svijetu. Žena! Koja je to nagrada duši, biti žena u zemaljskom svijetu, sad tek pomalo shvaćam!

Pročešljala sam ovu materiju svojim osobnim iskustvom nesvjesnog i svjesnog uma potaknuta najveličanstvenijim znanjem duha u materijalnom svijetu i za divno čudo, moje tijelo je opstalo u toj vatri ova tri sukobljena rivala: Duh, Um, i tijelo, sveto trojstvo u jednom ljudskom biću, ostvareni u istini zemaljskog svijeta.

Boga mi, trebalo je to proživjeti i doživjeti, proći kroz taj „žrvanj“ nije bilo nimalo lako, ali se jako isplatilo. Rezultat je svjesnost sebe, svakodnevna sreća u nesreći, disanje punim plućima, osjećaj neiskaziv riječima, ljubav u punom smislu bivanja.

O, hvala ti, Bože, na svemu što proživjeh i doživjeh ma, kako bolno ili lijepo bilo. Neka je bilo i neka bude! Veličanstven si ti igrač, Bože!

Hvala ti što se igraš sa mnom. Volim te takvog kakav jesi, nespoznatog i nedostižnog. Molim te, ostani uvijek takav. Igra sa tobom je najljepša igra koja se ŽIVOT zove. Hvala ti na tom jedinstvenom daru, življenja koje traje i traje.

tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"

slika: digital artist i Nenad Grbac

ISBN kod NSK RH 978-953-354-268-3

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic14.php