KAD BI RUKE O SEBI PRIČALE
slika: digital artist
Kad bi ruke o sebi pričale,
govorile bi da su grliti znale
i da dijele zagrljaje sada
kad je neljubav počela da vlada.
Pričale bi što su sve radile,
koliko su poslova kroz sebe propustile
i kako su bile virtuozno spretne
kad su ljude činile zdrave i sretne.
Pričale bi kako su note pisale,
dok su razne pjesme skladale
i koliko su instrumenata držale
kad su razne arije svirale.
Na um bi im pala i druga djela
i kako su radile ukusna jela,
kako su žlicu ustima donosile,
dok su ukusnu hranu prinosile.
Govorile bi kako su blage bile
i koliko su nježnosti pružile
kad su liječile bolesne ljude,
da im tijelo što zdravije bude.
A najnježnije su bile za djecu i ljude
milujući ih da im što ljepše bude,
u jednom čovjeku svijet su grlile
i uvijek svakom na usluzi bile.
I još bi mnogo toga rekle ruke
sa koliko ljudi su otklonile muke,
koliko su domova samo izgradile
i ratnih sporova raznih izgladile.
Eh, koliko toga bi ruke mogle reći
kako su sve doprinosile ljudskoj sreći
i koliko su samo usluga napravile,
a za to su rijetko pohvaljene bile.
Ljudske ruke su pozlatile svijet
i molitvom učinile da bude svet,
maženjem su liječile bolesna bića
i spoznale svojim radom mnoga otkrića.
HVALA vam, ruke moje mile,
što ste me cijelog života dvorile,
oprostite mi, što vas nisam poštovala,
shvaćam koliko sam prema vama mala.
