ZNAŠ, MILI...
slika: digital art
Prolaze dani u kovitlacu želja
i nose usamljeno vrijeme
oplemenjeno blagoslovom prolaznosti
dobrih i loših životnih iskustava,
a duša ih nijemo ispraća
svjesna emocija boli i ljubavi
koje daju težinu i lakoću disanju.
Srce se pokorava onome što je bilo
i sanja o onom što je moglo biti,
pije sa praiskonskog izvora
nektar ljekovite vode i utjehe,
da izliječi bolno tužno tijelo
i vrati mu kretanje u bolje sutra
koje danas priprema na ljubavni pir.
Vrijeme ne prašta propuštene prilike
u kojem dvoje postaju jedno
i slave božansku ljubav prisjećanjem
na kretanje duhovne vatre
koja održava sjećanje
na sve lijepo i Bogu milo
što se kroz dvoje ispoljava.
Pitat će nas godine
provedene u samoći i očekivanju,
gdje smo bili i što smo radili
kad nas je ljubavna čežnja zvala,
da utažimo glad za druženjem
u poljupcima i zagrljajima
koji se vječno pamte.
Naš odgovor bit će šutnja
koja sanja prihvatljivo i moguće
u nemogućim životnim situacijama
koje nam servira život
poigravajući se našim iskustvima
dvoje prestrašenih usamljenika
što jedno za dugim bolno uzdišu.
