PRAZNINA I UTOČIŠTE
slika: digital artist
Utječem se Tebi, Bože, svih bogova,
ponirem u prazninu zaborava
u Tvom okrilju milosrđa
tražim ljepotu i mudrost,
da mislim svojom sviješću.
Naučiše me zemaljski oci
u praznoj ljušturi svog uma
tražiti nemoguća iskustva
koja duša svakodnevno zahtijeva,
a tijelo je nemoćno, da ih ispuni.
Ishlapjela je duša od htijenja svojih
koji samo kao čestice zrakom plove,
a ljudi neostvareni iz njih kroje
snove o bajci nedostatnosti
koja se ljubavlju ljudskom zove.
Pobjegoh u Tvoje rime, Bože,
iz punog u prazno pretačem
i nikako da sebe napunim,
sve mi na pola ostaje prazno
i tako biva i traje li traje.
U Tebi sam našla utočište,
u riječma koje zbilju kroje,
nedostatnost u dostatnost
pretačem mišlju, riječi i djelom
i tako se ponekad osjetim cijelom.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic12.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-124-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
