POTRAGA ZA SREĆOM
slika: digital artist
Jesam li ikada bila uistinu sretna?
U svom sjećanju ugledah djevojčicu u šarenoj ljetnoj haljinici kako se igra škole, a školsku zgradu još nije ni vidjela. Sretna je, gleda u plastčni satić koji joj je netko donio kao poklon. Za vrijeme ne zna niti zna brojeve koji su ocrtani na okruglom roza satiću, ali zna da je sretna. Netko se sjetio nje i podsjetio je na vrijeme u kojem će ubrzo postati ravnopravan član u obiteljskom i društvenom sustvaranju: natjecanje u školi za bolju i veću ocjenu, više usvojenog znanja, ljepšu odjeću i obuću, bolju prijateljicu i prijatelja, pametnijeg i blažeg učitelja. Sretna je kada dobije 5, a manje sretna kada dobije 4 kao ocjenu svog zalaganja u školi, ali je sretna. Više bosa, nego obuvena, više gladna, nego sita, nikad nije sama i osjeća želju za rastom, razvojem i uspjehom.
Rast, razvoj i uspjeh: te tri slatke riječi unutarnje vizije, pokretači su njenog samorazvoja do trenutka kada prestane ići u školu, odnosno, prestane učiti, prestane u svoju svijest svjesno unositi znanje. Jedan period njenog života zatvorio je svoja vrata, a „poneštrice“ nema. Poneštrica je prozor u svijet iskustvene spoznaje. Samospoznaje. Sve što je naučila, naučila je uz pomoć drugih ljudi. Sama ne zna učiti, njenih vizija života nema, ostale su negdje u polubudnim snoviđenjima kao podsjetnici potajnog nadanja i tihog nezadovoljstva. Povremeno se pita: zašto joj se nade ne ostvaruju? Znanje koje je usvojila ne slaže se sa prirodom njenog daljnjeg zanimanja. Ne zna što će sama sa sobom niti sa znanjem kojeg je stekla kroz obrazovanje. Ona živi kroz sjećanja na životna iskustva, u tim iskustvima nije ostvarila ravnopravnost. Začarani krug neprestanog ponavljanja podsjeća je, da nema sreće, izgubila ju je na nekom svom stupnju razvoja, ali ne zna na kojem.
Upita se začuđeno; je li moguće da je ostala tako daleko u prošlosti? Kako sam tako dugo zaboravila na njeno postojanje? Kako sam mogla živjeti bez nje?
Potraga za srećom izbaci je iz kolotečine postojećeg začaranog kruga. Rast, razvoj i uspjeh podsjetiše je, da se nije sama svjesno razvijala u ispravnom smjeru koji je putokaz ka sreći. Samorazvoj zaiskri pred njezinim očima, putokaz je ostvarenje sreće.
Što bi me sada moglo usrećiti, da nemam druge obveze? – postavim si pitanje.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
