SMISAO U BESMISLU
slika: digital art
Smisao mi se po svijesti mota,
što čovjek ima od života?
Rodi se da bi živio
netko i nešto u svijetu bio,
dok odrasta, vodi ga mašta
više je nesvjetan, nego svjestan
pa ne može biti savjestan.
Život mu proleti kao sjena
i jako brzo dođe smjena
kada se iznenađen sjeti,
da je zaboravio živjeti,
osjećati ljepotu života
i spoznati što je životna vrednota.
Sve mu nekako besmisleno bude
pa shvati da ne poznaje sebe ni ljude,
živio je bez svoje volje,
a mogao je i mnogo bolje,
da je svojom svijesti mislio
i samostalan u svemu bio.
I tada jednostavno shvati,
smisao života mu se vrati
život je samo igra velika
sa mnogo neprilika i prilika
u kojima je sebe izgubio
samo zato što je nesvjestan bio.
Vidi koliko je u životu stvorio
i da je najbolji što je mogao bio,
osjeti da nije sa time sretan,
a baš nešto ni pametan,
pamet kao da mu je iscurila
gdje li je samo sve vrijeme bila?
I kada besmisao životni shvati,
smislu života lako se vrati
zagrli sve svoje vrline,
posloži najidealnije osobine,
u srce svoje sreću prihvati
pa se izvornoj pameti vrati.
Odjednom život smisao dobije,
a besmisao kao da ni postojo nije,
življenje se konačno u cjelini shvati
kad se čovjek sam sebi vrati
i pokupi sve djeliće svoje
koji sada u smislu života stoje.
