TJERAM MAK NA KONAC
slika: digital art
E, baš svemu hoću biti poklopac
pa neka se ljuti tko god hoće,
u meni je bilo mnogo tuge,
a ja hoću da vlada radost života.
Nikoga više ne puštam ispred sebe
niti koga iza sebe ostavljam,
svakoga prihvaćam, da hoda uz mene
i bude mi ravnopravan suputnik.
Dosta mi je više živjeti ne ravnotežu,
gledati očima poznatih i nepoznatih ljudi,
slušati ušima onih koji više znaju
i osjećati posljedice njihovog znanja.
Prvi put u životu postavljam granice
za beskonačno shvaćanje i prihvaćanje
ravnopravnosti u svim segmentima
obiteljskom, društvenom i religijskom.
Priznajem sebi znanje svoje duše
i iskustva koja su me poučila,
da je svatko pametan onoliko
koliko sam sebi pamet prizna.
Priznajem sebi sposobnost,
da mogu opstati samostalno
i mak iglom mogu probosti ako hoću,
a da njegovo sjeme ipak proklija.
Priznajem svim svojim suputnicima,
volim vas onoliko koliko volim sebe
i predajem vam „mak na konac“,
da radite sa njim što vas je volja.
