GRIŽNJA SAVJESTI
slika: internet
Onkraj ljudske pameti
postoji onaj osjećaj odgovornosti
prema nekome ili nečemu
koji ostavlja svoj upečatljiv trag
u zarobljeništvu ljudskih duša
koje traže svoju slobodu.
Žene na nju najlakše padaju,
ostaju zarobljenice svojom voljom
potaknute odgovornošću prema obitelji
i muškarcu kao partneru,
u odnosu nejadnakih
preuzimaju inicijativu,
a grižnja savjesti odnosi pobjedu
i ostavlja ih u ropstvu
njihovih nesvjesnih htijenja.
Pitam se, da nije tog osjećaja
grižnje savjesti kod ljudi,
kuda bi se kretao život jedne žene
kad je strast za samostalnošću povede
prema nepoznatim putovima
ili muškarca koji zauvijek pamti
stisak dječje šake
tek rođenog djeteta
sa nevinim pogledom srne
na svom čvrstom prstu?
Bilo kako bilo, grižnja savjesti
još uvijek odnosi pobjedu
nad odlukama osobnih htijenja
uzavrelih ljudskih strasti,
nad slobodnim odlučivanjem
o samo svom životu
zbog zajedništva u obitelji,
skupini ljudi koji streme
prema istom cilju
u društvenim potrebama,
religijskim učenjima,
odgovornosti prema planetu
na kojem žive i djeluju.
Pamet je tu nemoćna,
osjećaj je taj koji plete svoju mrežu
iz koje odgovoran čovjek
ni ne želi izaći,
već se čvrsto veže za ono
do čega mu je stalo,
a to je savjest ljudske duše
povezan zajedničkim nitima
koje pletu čvrstu mrežu
za opstanak ljudskog roda.
