PRIRODA
slika: internet
Kad priroda nijemo progovori
pa mi tiho i mirno zbori
kako ona život voli i pazi,
kako me hrani i na grudima mazi.
Tad me sjeti na moje rođenje,
prvi pogled i životno buđenje,
poljubac meki majke moje,
s oko mene se nježnosti roje.
Sjetim se odmah svoje obitelji
kako je lijepo biti u mekoj postelji
i kako je lijepo sigurnost osjećati
kad me otac štiti, a njeguje mati.
Priroda me nježno na Zemlju podsjeti
kako je u hladu sjediti ljeti,
a u jesen sočne voćke brati
i tad tek moje biće malo shvati
zimsku idilu i proljetno buđenje,
a u duši nastane veličanstveno čuđenje.
Čudim se životu u njegovoj biti
kako me nježno uvezuje u svoje niti
pa mi cvijeće ispod nogu stavlja
i samnom svoje postojanje proslavlja.
Gledam oko sebe životinju, biljku i kamen
i čovjeka kao njihov znamen,
udišem čisti zrak sa planina
a u meni nastaje nekakva milina.
Spokojno dišem u prirodi sjetnoj
i divim se svakoj individui sretnoj,
ponekad mi se učini, onako u hodu,
da na trenutke shvaćam veličanstvenu prirodu
i poruku koju mi želi reći,
dok moj život nastavlja teći.
Pa se tiho u sebi zahvalim
sretna što sa prirodom život slavim,
poklonim se njenoj dobroti u hodu
i kad sa izvora pijem čistu vodu.
Poklonim se Suncu kada me grije
i kiši kad iz oblaka čistoću lije,
volim te, prirodo, u sebi kažem
sa tvojom mudrosti potpuno se slažem.
slika: Nenad Grbac
https://www.digitalne-knjige.com/p345.php
ISBN kod NSK 978-953-354-040-5
