OLIMP, SVETA PLANINA
slika: internet
Sa Olimpa svjetlost mi se javlja
sa mnom neki kontakt uspostavlja,
vidim anđele kako Kalež nose
i sili gravitacije smjelo prkose,
oni spašavaju što se spasiti može,
dok se energije duha, višestruko množe.
Težak je Kalež što ga anđeli nose,
ljudske duše nemaju zdrave odnose
koji bi razumjeli ovo sveto znanje,
one gledaju samo osobno materijalno stanje,
a stanje Duha pusto im ostaje,
dok se sa Olimpa duhovnost neorestano šalje.
Isus im u tome vjerno pomaže
i sve energije ljudske u red slaže,
poredak ispravan, vidi se jasno,
a ni jedna energija ne govori glasno,
već tiho svoju mrežu svetosti plete
dotičući starca, ženu i dijete.
Nisam sama, konačno shvaćam,
dok dušom ove energije prihvaćam,
upijam ih u sebe kao žedan vodu
one mi daruju osobnu slobodu
koju sam dugo htjela postići,
ali joj nisam znala ispravno prići.
O, Olimpe, planino sveta,
otkad je poznatog nam svijeta
ti velikodušno zračiš moći svojom
i upravljaš ljudskom i sudbinom mojom,
a sada upravljanje ljudima daješ,
dok ti nijemo budeš i zagonetno traješ.
Tražiš od mene da budem ispravna
i da se sjetim na vremena davna
kada je svatko istinu znao,
dok pohlepan nije u srcu postao
a duša mu znanje o jednakosti izgubila
kako je lako dobra i ispravna bila.
Tvoje Svjetlo, Olimpe, ovako shvaćam
i tvoju energiju smjelo prihvaćam,
neka zrači u srcu i duši mojoj
zahvalna sam moći i pomoći tvojoj
na Kaležu Znanja kojeg mi daješ
i na anđelima koje mi neprestano šalješ.
Nijemo gledam Tvoj Kalež kako u vodu pada
i u meni tinja samo tiha nada,
da će ga moć Isusovog znaja spasiti
i da će se na Zemlji ispravan poredak uspostaviti
u kojem će dobrota i ravnopravnost da vlada,
dok sva zemaljska bića ne dovede do sklada.
