MOGU-NE MOGU
slika: digital artist
Dugo sam o zid udarala glavom
i nisam se kretala u smjeru pravom
u mnogim situacijama sam jadna bila
sebe nisam ni malo voljela.
Tražila sam se u onom do sebe,
očekivala da mi ispuni moje potrebe,
životu dorasla samostalno nisam bila
u ovisnom suodnosu sam živjela.
Zbog ovakvog života sam negodovala,
dok na obadva koljena nisam pala,
vapila sam za nekim da mi pruži ruku
i bar malo da ublaži moju muku.
Nitkog blizu nije bilo da mi ruku pruži
niti da se sa mnom u muci druži,
svatko je sa sobom posla imao,
a što će sa svojim životom, nije znao.
Teškom mukom digla sam se sa poda
i jedva došla do ispravnog hoda
nitko mi u tom nije pomogao
i nitko zapravo nije ni znao
u kojoj se fazi života moja duša nalazi
i da se teško sa životnim izazovima snalazi.
Počela sam mozgom brzo da se služim
i sama sa sobom da se prisno družim
nastojeći sama sa sobom upravljati,
da bi život u konačnici mogla spoznati.
"Ne mogu", je preko noći isparilo
kao da u mom životu nikad nije ni bilo,
mogu i hoću, zauzelo je svoje mjesto
i sada ih smjelo, koristim jako često.
