KIŠNE KAPI
Zemljica za čistoćom vapi
pa moli svojim pogledom kišne kapi,
zove ih, da je okupaju malo
do čistoće mnogo joj je stalo.
Prosuše se kapljice rose
kao vilinske duge kose
mjesečinom sjajnom okupane
usred zore svjetlosne i rane.
Pa Zemljici poruku poslaše:
“Evo, tebi bistre kapi naše,
a kad sunce za oblake zađe
još će kapi Zemlju da pronađe.”
Gdje god da je livade i cvijeta
sve na Zemlji će da procvjeta
i kad proljetni pljusak tlo umiva
sva Zemljica u toj ljepoti uživa.
Mnoga kišna kap
pretvori se u jedinstveni slap,
napoji izvore, potoke i rijeke,
prošeta se i do planine neke,
mnoga jezera stvori u prirodi,
a ponornica slap do mora vodi.
Skupiše se kapi u velike oceane
pa digoše maglu na sve četiri strane,
u kišne oblake kapi se skupiše
pa se opet na Zemlju izliše.
Zemljica ih upija zahvalno i lako,
a kišne kapi putuju polako,
čas su na zemlji, čas su na nebu
ispunjavaju stalno Zemljinu potrebu,
čiste zrak, peru Zemlju,
gase vatru i stvaraju vodu
i sve to rade, onako, u hodu.
