LJUBAV I RAVNOPRAVNOST
slika: Gyula Lochmueller
Ima li ravnopravnosti u ljudskom rodu,
koji se bori za osobnu slobodu?
U tom mi je pitanju velika dilema
čini li mi se, da u ljudi ravnopravnosti nema,
u sebi mislim, da ljudska ravnopravnost
treba golemi, golemi oprost
što se iz ljudskog roda izgubila
pitam se; gdje li je bila?
U prvom redu oprost djeteta roditeljima,
od roditelja oprost obitelji i prijateljima,
tu spada i roditeljski oprost djeci
u koji su uključeni i svi preci.
A koliki je tek potreban oprost zemaljske vlasti
samoj sebi zbog vladajuće slasti,
oprost sebi svakog državnog dvora,
koji tvrdi da tako vladati mora
zbog neposlušnog puka
od kojeg mu je muka.
A oprost puka državnim službama
svim opravdanim i neopravdanim pritužbama,
Boga mi moga, ljudska neravnopravnost
Zahtijeva i vapi veeeeeeeliki oprost.
A što bi tek žena mogla reći o ravnopravnosti
i koliki tek od nje slijede oprosti,
u potlačenosti kojoj su je naučili preci
oprost od nje trebaju i svi sveci?!
Žena ni jednog sveca nije upoznala,
da bi od njega vrijednost ravnopravnosti spoznala,
samo su ženi svećenici pričali
kako su sveci služeći postali.
Da to možda nije svećenička podvala,
kako bi žena u duhu potlačena ostala,
ovakvo pitanje se rijetko viđa
da li se svećeniku žena kao svećenica sviđa?
Je li žena u duhovnosti bila ravnopravna
u neka prohujala vremena davna,
obavijesti o tome nemam osobno
i pitam se je li moje biće sposobno
igdje na svijetu vidjeti ravnopravnost,
da bi iz duše poslalo bar majušan oprost?
Ej, ej, ljudska ravnopravnosti,
molim te, meni oprosti,
što ti nisam suputnica bila
i što sam suprotnost tvoju živjela!
Tako su me naučili moji preci,
da se besplatno služe obitelj i svećenici k'o sveci,
oprosti mi što sam svoju krunu za gaženje davala,
dok sam tebe, ravnopravnost, na djelu spoznavala.
Ma koliko netko po ženskoj kruni gazio i pljuvao,
ipak je sa majčinskim principom ljubavni dodir imao,
a majčinski princip ljubavi
rijetko kad na ravnopravnost zaboravi.
Kao žena opraštam svim muškarcima i ženama
neravnopravne položaje, koje sam sa njima imala,
opraštam svima zbog muškog i ženskog roda,
zbog sadašnjeg i nadolazećeg poroda.
Osjećam se ravnopravnom pa mi je zgoda
pronašla sam ravnopravnost ispod zemaljskog svoda,
u vjetar ga je majčinska ljubav poslala,
da bi bar udahom sa njim dodira imala.
Udišući ga u sebi sam pomirila principe
između neravnopravnosti i ravnopravnosti svekolike,
osjećam se ravnopravno sa svakim ljudskim stvorom,
svim podanicima i vladajućim dvorom.
U predsjedničkoj ruci
poimanje imam o prosjačkoj muci,
a kao prosjak, znam,
predsjednički tron i ja imam
i na prosjačkom štapu stijeg nositi mogu
ne htijući ni predsjedniku ni prosjaku podmetati nogu.
Moje oči više se ne stide
kad neravnopravnost i ravnopravnost vide,
moje uši o ravnopravnosti slušaju,
dok životne neravnopravnosti kušaju.
Ravnopravnost između muškog i ženskog principa
u osjećaju je imala mnogo bolnih polipa,
koji su opsjedali zdrave odnose,
neravnopravne zasluge i doprinose.
Jedan po jedan ih majčinskom ljubavlju mičem,
dok ravnopravnost u centar odnosa primičem,
je li moje biće sposobno
za ravnopravno shvaćanje skupno i osobno?
Jest, zato je sposbno moje biće,
to mi je do sad najveličanstvenije otkriće,
Ej, ljudska ravnopravnosti,
i ti sebi i svima oprosti,
što ti je kruna na podu bila
što te ljudska savjest pogubila,
pa konačno vladaj u ljudskom rodu,
svakom stvoru donesi ravnopravnu slobodu.
napisano: 06.03.2013.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
