PROMIJENIT ĆU SVOJ SVIJET
Promijenit ću svoj svijet
Sama sebi kažem da snage imam
sve i jednu energiju da uštimam.
Promijenit ću sve što neću u hoću
od šporkice stvorit ću čistoću.
Emocije ću tako uštimati blago
da cijelom bitku bude drago
kad unutarnje osjećaje osluhne
a postojeću tjeskobu jednostavno otpuhne.
Imam snage
stvoriti energije drage
svaku po sopstvenoj volji
za život skladniji i bolji.
Što uopće život bolji znači
i zašto se ljudsko biće poput mene junači?
Da li da bi naučilo stvaranje
održavanje postojećeg i razaranje?
Suprostavlja li se čovjek Božijoj volji
misli li da je od Boga bolji,
ili se Bog sam sebe kroz mene igra
dok izmišlja stanje kao što je briga
brinući se za nekoga i nešto
dok se virtuozno poigrava vješto.
Odgovorim li na ova pitanja
hoće li prestati moja skitanja?
To se Bog samnom samilosno igra
gdje god da je koja energija stigla.
Ja sam samo skrivač iza svoga lika,
a Božija energija svekolika
nježno me draga, golica
da u iskustvu promijenim što više lica.
Tako žena lica mijenja
dok prolaze pokolenja
sve misli da će nekud stići
ali ne može od sebe otići.
Tek što se rodi
mašta o slobodi
udaje se da ju nađe
a tek tada u ropstvo zađe
dok djecu rađa i gnijezdo svija
nije svoja, već svačija.
Sama je sebi energija sveta
i do god postoji svijeta
u onom do sebe se traži
a znanje o sebi instinktivno snaži.
Osjeća se u mirisu cvijeta, ljepoti lista
povjetarcu blagom iz zraka čista,
kapi kiše, bistra izvora,
u volji onog što mora
i ne mora.
Tek što spozna o nečem nešto
energija se transformira vješto
u neku, suprotnost svoju
i sve sloj po sloju
mijenja oblike svoje
dok oni izazovno i dalje postoje.
Mame me da im se pridružim
možda da im služim
umišljajući kako nešto radim
dok se na sopstvenim poukama sladim.
A kad kažem da ću nešto promijeniti
zapravo odlučujem samo biti
svjesna svega što život nudi
kad mi poruke šalje od ljudi
i prirode božanski svete
dok se inergija ne ispreplete
u pletenice duginih boja
a ja postanem jednako moja i tvoja.
Malo šporka, a malo čista
dok iznova sve ne zablista
u meni i oko mene
a život se iz usnule sjene
prema svojoj suprotnosti pokrene
malo do tebe,
malo do mene
pa opet ulovi sjene
nudeći promjene.
E neću više ništa mijenjati
i neću uopće znati
otkud mi ta ideja dođe
neka ide i neka prođe.
Moj je svijet
veličanstven i svet.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
