EGO
slika: digital artist
E', go, go! Ja sam pobijedio,
loptu sam ti u gol proslijedio.
Moja je lopta zadnja, moj šut je zadnji,
nalaziš li mane mojoj radnji?
Lopta je u tvojoj mreži,
bježi, bježi, ako te stid nije,
da ti se gledalište smije,
što do lopte nisi došao prije.
Ah, imam dobar vid,
ne, nije me gledališta stid.
Lopta je okrugla,
a igrač na golove ogugla.
I koga je u ravnopravnoj igri briga,
gdje je sve lopta stigla?
Igralište je veliko, a igrača dosta,
što me uopće košta?
Igram se samo, igrati mi se milo,
to se tebi samo snilo,
da se u meni zbog gola išta pobunilo.
I zato za; e'- go, mi je svejedno,
i tako je igralište jedno,
a gola dva, vremena za igru ima,
meni u igri sve štima.
Jedan gol gore, jedan gol dolje,
oba se, navodno, vole,
a stative kao žive, mrežu drže,
brže, brže, lopta stiže.
Od naše igre zavisi,
koja je strana naša,
korektna igra u zajedništva
svoju svrhu obnaša.
Tko bi gore, sad je dolje,
mreže, stative, golovi, igrači i sudci,
svi se vole,
ne mogu da si odole,
pa tako i dva ega, rivala dva,
igra se njihova od pamtivijeka zna.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
