PUTOVANJE..
Tabanovića fijaker, prijevozno sredstvo sporo,
na put bi morao krenuti uskoro.
Putnik prijevozno sredstvo u mislima bira,
dok ga nemir u grudima zbog putovanja dira.
Autobusna stanica, željeznička postaja,
avionski terminal, ili auto svoj?
Prijevoznih sredstava veliki je broj,
putniče namjerniče, koji je izbor tvoj?
Na ovaj put, koji slijediš,
i pokušavaš saznati, koliko vrijediš,
samo te Bog uputiti može,
ili ćeš izaći iz vlastite kože...
Torba u ruci,
potegni, povuci!
Misao na početku puta,
nesvjesno rutom luta.
Noge teške od umora,
slušaju bez prijekora.
Žustro prema cilju koračaju,
kratkom se putu nadaju.
Kuda li ide putnik od ognjišta svoga?
Hoće li put izdržati njegova noga?
Misli mu snove poznate predu,
hoće li put proteći u redu?
Što ga nadahnjuje na daljine znane i neznane,
zbog čega rodnom ognjištu nalazi mane?
Ovih pitanja putnik svjestan nije,
dok nastoji na cilj stići čim prije.
Ponekad zna cilj prema kojemu ide,
njegove oči na trenutke vide
poznate životne staze,
i tad po putu lagano noge gaze.
Posjeta roditeljima, koji ga željno očekuju.
Dragim prijateljima, koji ga srdačno dočekuju.
Bolesnima, da im nadu pruži,
barem na kratko s njima da se druži.
Djetetu u zagrljaj hrli,
iskazujući osjećaj roditeljski vrli.
Ili žudnju za ljubavlju da ublaži,
dok ljubljenu pogledom traži.
Ovim stazama se lako korača,
i njihov se smjer lako shvaća.
Postoje staze, kojih putnik nije svjestan,
na kojima nastoji biti savjestan.
Dah suzdržan, nesvjesno ispušta,
suputnike ispred sebe umoran propušta.
Promišlja izravno,
je li posjete odradio ispravno?
Da li ga na povratku sa puta čeka
još obaveza neka?
Teške su one staze čiji se cilj ne vidi,
ili one gdje se putnik postidi,
svojega neznanja o putu,
a tad se podsjeti na 'minutu žutu',
gdje ljutnja ubire svoj danak,
kad se događa od puta rastanak.
Tad po bespuću putnik luta,
nemajući ni cilja, ni puta.
Tko poznaje putnikove želje?
Čeka li ga na putu veselje?
Ili ga čeka tuga na kraju puta,
kad proradi 'žuta minuta'?
Što mi je bilo na put da pođem?
Jedva čekam svom domu da dođem!
Dom mu nad glavom nesigurno stoji,
mnoge adrese na putu broji...
Putovi iz centra na sve strane vode,
ima li na njima za putnika slobode
ili opasnost putnika na putu vreba
zbog mnogih njegovih potreba?
Ne zna putnik za potrebe svoje,
dok mu nevidljive sile sudbinu kroje.
Podmeću mu nogu na svakom koraku,
ne daju mu svjetla pa hoda po mraku.
Ravnopravnosti nema, na čelu mu piše
Putovanje ne može izdržati više.
Ej, putniče namjerniče, suputniče moj!
Hajde, krenimo zajedno u boj!
Za mir u duši i znanje u umu,
dajmo prednost vlastitom razumu!
Otvorimo vrata zemaljskoga raja,
dovedimo sretno putovanje do kraja,
gdje se svi putovi vide savjesno,
i gdje nam u koži neće biti tijesno.
Mir nas čeka ispod zemaljskog svoda.
Na svakoj stazi caruje sloboda.
Sigurnost zrači na svakoj stazi.
Put se lako u bespuću nalazi.
Kud god da koji putnik prolazi,
svaki se cilj lako pronalazi.
Prtljaga na putu nije mu teška.
Ne prati ju nikakva greška,
samo znanje o putu na dohvat ruke stoji,
a putovanje se bez prijevoznih sredstava kroji.
Ovom stazom lako se korača
Ona dušu ispravnosti i Bogu vraća.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-87-7
ISBN kod NSK RH 978-953-8054-88-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
