Ni riječi, ni stiha,
dršće u stijeni užiljen muk
a priča je duboko uklesana
sveudilj neba nad zemljom luk
Ti si mali hodočasnik
pod velikim nebom
gdje hiljade zvijezda sja
a u mom oku samo tvoja blista
Ni riječi, nit stiha
ostaje užiljen kameni muk
zorom se budi, sutonom rudi
božanskog neba krug
I tugom cvrči
ko' jagnjetu vuk
kosti kad glođe
zub
Gdje ti je pogled
pitam se
i da li bi me primijetio
da ti sjajem nisam ista?
|